Marketing
Medalja - žeton iz revolucionarne 1848. godine
Medal – Token from Revolutionary Year of 1848
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
U svojim napisima o novcu i medaljama bana Josipa Jelačića, štampanih 1931. godine u Sarajevu, Ivan Renđeo je naveo i jednu medaljicu - žeton, koja je izdana 1848. godine. Služila je ne samo kao spomenica na tadašnje važne i povijesne dogođaje u Zagrebu, već i kao pristupnica na znamenite saborske sjednice i političke sastanke.
Medalja je kovana iz pozlaćene mjedi. Lice medalje - žetona, piše Ivan Renđeo, prikazuje štit sa složenim dalmatinsko – hrvatskim – slavonsko - bosanskim grbom i krunom nad štitom. Kompozicija grba je interesantna. Na štitu se na lijevoj strani nalazi grb Dalmacije, ali predstavljen samo s jednom leopardskom glavom. Na desno se nalazi grb Hrvatske, a u donjem dijelu štita nalazi se grb Slavonije, koji je tako komponiran, da se na lijevoj strani nalazi samo kuna u polju i nad njom zvijezda, dok se dvije crte koje predstavljaju rijeku Savu i Dravu nalaze odvojene na desnoj donjoj strani. U središtu ovog štita nalazi se manji štitić s bosanskim grbom (ruka s mačem).
(Uvećano 1 1/2 puta)
Naličje medalje prikazuje dvije stisnute ruke i natpis CONCORDIA, simbol sloge kao osnov uspjeha u nacionalnim stremljenjima.
Pri promatranju medalje - žetona, mali štitić u sredini žetona na prvi pogled uistinu izgleda kao bosanski grb. Međutim, pomnijim promatranjem je ustanovljeno, da se ovdje ne radi o bosanskom grbu, već da je u malom štitu prikazana stijena iz koje izbija mlaz vode. Znači da je Ivan Renđeo ovaj mali štit u sredini pogrešno opisao.
Naravno da se postavlja pitanje, otkuda mlaz vode iz stijene na malome štitu?
Postoji jedna legenda i najvjerojatnije ovaj štitić simbolizira tu legendu, o kojoj je B. Zmajić pisao u „Numizmatičkim vijestima“ br. 32, 1974. u članku: „Odlikovanje zagrebačkih kanonika“. Radi se o Redu zagrebačkih kanonika, koji je 1802. godine podijeljen zagrebačkom Kaptolu od kralja Franje II i Marije Terezije. Ovdje se ne radi o carici M. Tereziji (1723.-1780.) majci Franje II, već o njegovoj supruzi M. Tereziji Sicilskoj (1770.-1807.).
Na reversu toga visokog odlikovanja prikazan je lik ugarskog kralja Ladislava (1040.-1095.) s krunom na glavi, koji jaše na konju i udarcem koplja u stijenu izmamljuje mlaz vode. Taj je motiv svojom simbolikom od davnine ušao u hrvatsku povijest, a kao takav ima značenje i za povijest grada Zagreba.
Ladislav je poslije smrti hrvatskog kralja Zvonimira, kao brat njegove udovice Jelene, postao pretendent na hrvatsko prijestolje, te je nakon upada u Hrvatsku oko 1094. godine osnovao u Zagrebu biskupiju. U vezi s njegovim pohodom u Hrvatsku nastala je legenda, da je u Zagrebu ili negdje u blizini na udarac njegova koplja u pećinu izbio vrutak žive vode. Prema jednoj legendi taj vrutak bio bi identičan s vrelom Manduševcem, koji je izbijao negdje iza današnjeg Trga Republike. Manduševački izvor prikazan je, prema tvrdnji ravnatelja Državnog arhiva i poznatog heraldičara Emila Laszowskog, u srcu grba kojeg je 1759. godine carica i kraljica Marija Terezija podijelila zagrebačkoj županiji, iako se u tekstu pri podjeli toga grba ne kaže o kojem se vrelu radi.
Postoje i druge srodne legende, u kojima se spominje događaj o izbijanju vrela. Poznati hrvatski historičar Baltazar Adam Krčelić donosi također jednu, u kojoj kaže, kako je zagrebački biskup Augustin Kažotić za neke suše motikom zahvatio zemlju i na tom mjestu počela je izvirati voda, na što je on zavikao „zagrabite“ pa je otud nastalo ime Zagreb.
Druga priča govori o nekom banu, koji je, prolazivši zagrebačkim krajem zario svoj mač u zemlju, iz koje je počela izvirati voda. Upravo je ova legenda vrlo bliska prikazu na reversu Reda zagrebačkih kanonika, a bit će da je nastala prepričavanjem one izvorne o kralju Ladislavu, u kojoj se umjesto kralja pojavljuje ban, a umjesto koplja mač. Za naglasiti je, da je opisani likovni prikaz u središtu kanoničkog križa - odlikovanja, do sada najstariji poznati prikaz legende o kralju Ladislavu u Zagrebu.
Za zaključiti je, da je jedna prastara legenda grada Zagreba i Hrvatske imala velik utjecaj na sredinu, koja se u revolucionarnim danima prošlog stoljeća borila za slobodu svog jezika, za kulturu, tradiciju i slobodu svog naroda. Jedna je legenda postala tako velikim i značajnim simbolom sredine u kojoj je nastala, da je eto bila i stavljena na štit s grbovima hrvatskih zemalja.
Literatura
Bartol Zmajić, Odlikovanje zagrebačkih kanonika, 1974.
Emilij Laszowski, Grbovi Jugoslavije, 1932.
Emilij Laszowski, Grbovnice hrvatskih županija, 1898.
Ljudevit Ivančan, Podaci o zagrebačkim kanonicima
Steph. Matković, Recensio episcoporum Zagrabiae, 1887.
Autor: Irislav Dolenec
Izvor: Obol, glasilo HND, broj 33, Zagreb, godina 1981.
Novi numizmatički katalog: Kovanice i novčanice Jugoslavije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije – 2. izdanje, 2011. – 40 EUR + poštarina - NARUČI!
111
Post je objavljen 09.01.2013. u 02:48 sati.