Posljednjih nekoliko godina među Hrvate se uvukla navika da subotnje prije i poslije podne umjesto šetnjom u prirodi ili izletom u neko od obližnjih mjesta provedu u nekom od obližnjih shopping centara, i to naravno onom gdje će prije biti viđeni ili koji im je, dakako, što bliže kako ne bi morali daleko voziti. Nekada davno subotnje prije podne gotovo je uvijek bilo rezervirano za šetnju gradom i ispijanje kave na otvorenom, dok se poslije podne koristilo kako bi, barem u Zagrebu i Varaždinu, stanovnici prošetali nekim od parkova, šetnica i znamenitosti grada ili bi se, pak, uputili u neki od obližnjih gradova poput Samobora na tu istu uživanciju upotpunjenu laganim nazivom „izlet“.
Upravo stoga, kopkana navedenim činjenicama, svoje sam subotnje prije podne odlučila iskoristiti za posjet onom istom Samoboru da bi netom poslije izvidjela i što je to toliko privlačno u shopping centrima, osim trenutačnih sniženja, koje svi masovno obilaze.
Taj divni Samobor
Kolegica i ja stoga smo sjele u automobil i krenule put malog mjestašca nedaleko Zagreba koji broji preko četrdeset tisuća stanovnika, a koji osim svojom zanimljivom poviješću i znamenitostima te jednim od najpoznatijih fašnika može pridobiti i svojom malom prisnom jezgrom koja vas privlači i odvodi u šetnju koja vrlo lako može završiti kao pravo malo istraživanje, a u nijednom se trenutku ne možete izgubiti.
Predivna okolina, potok, šume, zelenilo, Stari Grad, divno uređenje, srdačni ljudi i već poželite da vaša šetnja friškim zrakom i uz zimske zrake sunca potraje što duže i duže. A kada se umorite na vas čeka ni više ni manje nego ono po čemu je ovaj gradić možda i najpoznatiji, kremšnite.
Nakon lagane ture gradom naš je odabir pao na slastičarnu „U prolazu“ u kojoj sve vrvi ljudima, atmosfera je sjajna, a jadne konobarice nikako u jutarnjoj gužvi ne uspijevaju predahnuti. Nakon prvog iskustva s ovim slavnim kremšnitama ostale smo naprosto oduševljene te smo odlučile napraviti i još pokoji korak ovim divnim gradićem. Kako je vrijeme odmicalo nismo se mogle odvojiti od prirode koja je bila oko nas, no shvatile smo da ukoliko želimo istražiti i drugu stranu priče moramo krenuti put pod noge, ili bolje rečeno autić. :)
Shopping u City Centru one
Iako pomalo nevoljko povratak u Zagreb bio je neminovan, a samim time i odlazak u vrevu zagrebačkih shopping centara. Odlučile smo se kako ćemo zaviriti što se to subotom zbiva u City Centru one te zašto upravo on toliko privlači Zagrepčane.
Naravno, nekog novog saznanja nije bilo. Zagrepčani k'o Zagrepčani radije će jutro provesti na kavicama na zatvorenom gdje djecu mogu ostaviti u obližnjoj igraonici, dok će oni imati priliku za pravu trač partiju posljednjih dogodovština. Uz sve to potom je vrijeme za ručak u nekom od fast foodova u sklopu centra ili, pak, restoranu ukoliko se ima volje za takvu vrstu hrane nakon čega naravno ponovno slijedi kavica i lagani shopping. Po njima, odlično iskorišten dan, ugrabljeno sniženje, djeca sretna, a kod kuće se nije trebalo kuhati ni smišljati što raditi. Dobitna kombinacija za cijelu obitelj.
Presuda :)
Nakon svega viđenog i iskušenog moj je sud bio vrlo jednostavan. Tko voli nek' izvoli. Bilo to provedeno vrijeme u shopping centru, kod kuće na kauču, u kinu, na špici na kavi ili na izletu ili šetnji prirodom. Svatko će izabrati ono što ga inače ili, barem, u tom trenutku najviše zanima i raduje.
Moj odabir stoga nije bio težak za razaznati jer ne želim suditi ljude jer svatko ima pravo na svoje mišljenje i želje i odabir, pa tako i ja. U dvoboju shopping centara i Samobora stoga će uvijek pobijediti ovaj potonji, kao i šetnja prirodom ili neka druga vrsta izleta, a u shopping u principu mogu i kad je vani ružan dan ili kad mi uistinu nešto zatreba, a ne da samo na taj način doslovce trošim svoje vrijeme.
Post je objavljen 12.01.2013. u 19:13 sati.