Razmičem ti noge. Prilazim tvrdo međunožju poslastice žudnih iskrica moga utamničenja u rijeci nemira. Kažeš vraćaš mi milo za drago, ali ti si moje blago. Prvi rascvjetani pupoljak. Mlada ruža ubrana kroz trnovit i zadihani put.
Kroz polutke iscrtavam trag povratka. Uz ritam tijela na valovima dnevnih mijena prodirem u beskraj snova. Bljesak oka pleše mi na grudima magičnim. Zadirem ti u intimu Ljepote, pod mojim mislima rastvaraš pažljivo biranu odaju. Po rubovima utonuća bridim.
Vrhovi prstiju nemirno ti bježe sa postelje. Na brežuljcima tražiš trag usana, poljupce kojima sam ti budio maštu. Vodio kroz vrata svjetlosti do skrivenog kuta u kojem obitava crvena svijeća našeg postojanja.
Post je objavljen 12.01.2013. u 19:35 sati.