Marketing
POZNATA BJELOVARSKA TISKARA "PROSVJETA" NESTALA ALI OSTALI SU NE RIJEŠENI KRIMINALI
KOMUNISTIČKA (NE)ODGOVORNA BANDA
Bjelovarska BANKA koja se je promijenila ime u Erste - banka je podnijela zahtjev za pokretanje stečaja.
Situacija nije još bistra jer u bjelovarska tiskara Prosvjeta, više ne postoji ali i dalje je nepromijenjena što se tiče kriminala. Radnici koji su bili otpušteni nikada se nisu mogli naplatiti. Jer direktor Miroslav Novak je visoko zadužio tu tvrtku kod Erste banke, tj. kod Petra Radakovića.
PETAR RADAKOVIĆ I MIROSLAV ČAČIJA
Banka je uzela tiskaru i prodala. Zanimljivo je, da u Nadzornom odboru od Miroslava Novaka bio je i njegov sin. Prosvjeta je smišljeno opljačkana i uništena... Dok firma nije radila i tobože bila pod istragom policije, direktor se je sunčao i kupao na termalnim bazenima u Mađarskoj. Protiv njega je kasnije bio pokrenut sud u Bjelovaru, da bi cijeli slučaj bio prebačen na sud u Varaždin, jer od Novaka supruga radi na bjelovarskom sudu.
IVAN BUTKOVIĆ - BUBI
Miroslav zvani "Miro" je umro i tako nikada javnost nije dobila završni sudski epilog... Nepodmirene obveze prema Bjelovarskoj banci tada su iznosile 16 milijuna kuna, a ukupno potraživanje banke je oko 27 milijuna kuna. S problemima i stanjem u Prosvjeti bio je (tada) upoznat župan bjelovarsko-bilogorski Marijan Coner, koji je sav postojeći kriminal te tvrtke prikrivao, jer Novak je bio HDZ-ov čovjek. Načelnik PU Bjelovarsko-bilogorske policije Mato Sičaja, nije obavio istragu niti upoznao javnost.
MIROSLAV NOVAK - MIRO
Saborska zastupnica Đurđa Adlešič, nije o tim problemima htjela govoriti, no ona je bjelovarskim kriminalima držala jednu stranu... Činjenica je - da je stanje u cijelom gospodarstvu bilo izuzetno teško i da pljačke su bjesnile na sve strane...
MATO SIČAJA
Za nestajanje bjelovarskih poduzeća nikoga nije bilo briga. Interesantno je kazati i to da je dana prije početka "propasti" ostavku na članstvo u Nadzornom odboru Prosvjete dala bivša ministrica Ljilja Vokić (u Nadzornom odboru su još profesor Žiljak i Jakov Cota), nikada se ne zna za koga su svi oni predstavljali i u ime koga su donosili odluke.
