U svakoj firmi ima nekoliko tipova ljudi – oni koji su društveni i oni koji su povučeni. Oni koji ogovaraju i oni koji su ogovarani. Oni koji su iskreni i oni koji zabijaju nož u leđa. Oni koji prisluškuju i oni koji su prisluškivani.
Ovi zadnji su u biti oni najgori jer večinom uz tu lošu osobinu vuku i sve ostale negativne gore spomenute.
Takvu osobu imam i ja u svom okruženju.
Jednostavno nema tog razgovora koji može proći a da ona svoje uho ne prisloni na njega.
Bez obzira s kim pričate, o čemu pričate ili kojom glasnoćom pričate ona SVE čuje.
I to je tooooolko iritatno.
Ajde prežvakala bih to nekako da se ona ne ubacuje u razgovor, da ne pametuje, da ne priča o tome okolo i da ne smatra da je to sasvim ok.
E pa nije!
I nebi ništa rekla da se to desilo jednom.U biti dešava se svaki dan. I vezano za svaki razgovor. Svakom loncu je poklopac.
Neki dan kolegica mi je postavila pitanje na koje je ona brže bolje odgovorila iz svojeg ureda. Kolegica je ponovno postavila pitanje i ova je ponovno odgovorila i tako još par puta sam ju pustila da odgovara makar nije trebala biti uključena u razgovor dok ona nije još iskomentirala kako sam ja trebala to i to napraviti jer mi je tako bilo rečeno.
E tu sam ju čekala!
Samo sam ju pogledala i rekla da ako več ima potrebu slušati što drugi ljudi govore neka onda prenaša informacije točno a ne onako kako se njoj svidi.
Malo je zastala i začuđeno me pogledal i rekla pa zar ti nije rečeno da to moraš napraviti?
Ne, nije-odgovorila sam joj i za mene je razgovor završio bez objašnjenja što mi je točno bilo rečeno a ona je ostala u čudu jer je bila sigurna da je ona ispravno čula.
Ponekad ipak vleheka iznevjere ma kolko god se ona naprezala čuti...
;)
Post je objavljen 11.01.2013. u 16:24 sati.