Bez riječi
Dlanovima poklopljenog lica
Očiju koje gledaju u stranu jer previše otkrivaju
Usana koje dovoljno drhte, koje bi da izgovore što ne trebaju.
Bez ijedne riječi
Za pitanja
Koja naviru
Koja traže
Koja zahtijevaju.
Bez iti jedne riječi
Za staru godinu
Za stare snove
Za stare nade
Za priznanje koje se nikad nije prevalilo preko usana
Za istine koje nikad nisu našle put do odredišta.
Bez ama baš iti jedne jedine riječi.
I odjednom je strašno hladno.
Odjednom je toplina isisana iz prostora.
Odjednom je postalo neizmjerno mračno
U meni. U hladnoći. U noći.
I odjednom se tresem
I više ništa nije isto
Bez tišine u koju sam se ovila
Bez lica od kojeg sam se okrenula.
Postalo je hladno. Do ozeblosti. Hladno. Do iznemoglosti. Hladno. Do srži. Od riječi.