Da li ste se ikada zapitali koliko je rasizam ugrađen u našu kulturu, u naš mentalni sklop?
Rasizam nije rezerviran samo za Hrvate, naravno, ali ipak mislim da bi trebali biti najkritičniji prema sebi i svojoj okolini.
Dobar primjer Rasista Vulgaris je gospodin N.N., čovjek koji gaji predrasude prema mnogim nacijama.
Predrasude ponekad imaju uporište u stvarnosti, ali na kraju ostaju samo to - predrasude.
Pa krenimo redom.
Njemu smetaju Romi, ne može smisliti Srbe, ne voli Slovence, Židovi mu nisu dragi, nema dobro mišljenje o Albancima, nije mu drago vidjeti Talijane, Španjolce i Francuze.
Omalovažava Poljake, Čehe, Slovake, Mađare i Ukrajince.
Bosance ne želi blizu, misli sve najgore o Rumunjima, Bugarima, Grcima i Turcima.
Indijce smatra gnjavažom, Kineze izbjegava, Amerikance prezire...
Nacije koje donekle poštuje su Njemačka, Rusija, Engleska, Norveška, Kanada, Australija i Japan iako je i to relativno u njegovom nerazvijenom majmunskom mozgu.
Sada, prije nego što spremno osudite našeg poznanika N.N., zapitajte se prema kojim skupinama vi osobno gajite predrasude.?
Dobro se zna u kakvom kontekstu se upotrebljavaju riječi kao što su: "Cigan, Srbin, Židov, Bosanac, Šiptar" itd. u slengu naših gradova te koje nacije imaju specijalne "nadimke"...
Sve ovo nije napad na Hrvate ili omalovažavanje Hrvata.
Naravno da i u svakoj drugoj skupini postoje pojedinci koji nisu daleko dospjeli na evolucijskoj ljestvici.
Naravno da i Hrvati doživljavaju rasizam, diskriminaciju i predrasude.
Ali ne možemo mjenjati druge, jedino sebe i svoje viđenje svijeta.
Predrasude su rezultat straha, neznanja i gluposti, zar nam nije dosta mraka?