...danas nisam ostavila walkmaxxice na vidnom mjestu...
stavila sam ih u kadu...
nisam zeljela prozivljavati danas opet isto..
jer nekako znam da bi Einy opet navalio na njih...
ok, neckao bi se neko vrijeme, no kako bi vrijeme prolazilo rekao bi "ma pa sta onda, idem, posljedice eventualne znam, ali ipak idem..."
moj pas...
ista gospodarica...
kad sam se vratila doma s mjerenja (je, ja stalno nekog vrapca mjerim
) otvorila sam vrata stana
umjesto da nasrne na mene kao i obicno veselo se migoljeci tijelom masuci repom i pokusavajuci mi oteti torbu iz ruke, Einy je pobjegao van spustenih usiju i sjeo na polupodestu...
mhm...pa sto li je napravio?
usla sam u stan dok je on nervozno cekao na polupodestu ne odazivajuci se na zvanje...
ok...jastuci sa trosjeda su bili razbacani po podu i podmetaci (jastucici koji stoje inace na stolicama a ja ih uvijek sve skupim na jedno mjesto prije nego idem van)
u cudu sam se okretala okolo po sobi trazeci tragove unistenja...
nije ih bilo...
izasla sam van na hodnik po Einya..
Einy je i dalje sejdio na polupodestu spustenih usiju dok mu se repic na kojem je onako snuzdeno sjedio priguseno trzao od radosti...
bilo mi ga je jako zao...
pozvala sam ga, a on, kad je shavtio da je opasnost prosla, dojurio je uz stepenice veselo masuci repom..
uh, sto sam napravila jucer...pomislila sam tuzno dok mi se suza skotrljala niz obraz...uh, maleni moj...
....
razmisljala sam sto bi Bepica rekao na moj blog...znam, rekao bi uz smijeh komentirajuci "pitona" "ponosan sam na tebe ljubavi kako se boris za mene", zagrlio me i poljubio u obraze..
a Bepo?
Bepo bi vrlo vjerojatno trazio skupa sa Radojkom cvrste dokaze da sam klinicki dokazano LUDA i pokusavao me diskreditirati demantirajuci sve..
a sto bih ja da se Bepica pojavi? (sto je ravno dobitku na lotu kojeg ne igram)
ne, znam...ne znam....najiskrenije ne znam
iako znam da nije zasluzio i da me nije vrijedan i da je kukavica najgore vrste i da nije zasluzio ni da pljunem u njegovom smjeru...
ne znam...
iskreno istinski NE ZNAM
jer znate sto?
bez obzira na sranja i na stanje u kojem sam jos ga uvijek imam u sebi...
znam, glupo zvuci, ali svi koji me znaju znaju da kad volim onda volim...dugo...nisam na on/off prekidac i da se mogu iskljuciti samo tako...
ili mozda samo volim patnju?
huh, nezgodno je to, nezgodno...ali ipak bih voljela da me zagrli onim svojim dugim tananim dlakavim rucicama i da mi kaze "ljubavi"..patetika, ha?
dosta je bilo patetike, odoh na nasip,prosetati malo s onim tko je vrijedan paznje...Einy...
Post je objavljen 10.01.2013. u 08:36 sati.