Igra sudbine, splet okolnosti,možda jedan dio tuge ,čežnje za sudbinom ...taj tren ,ta ista sudbina te donosi na moj životni put, i postavlja sve ove prepreke.Ali u mojim mislima su ziva sjecanja o nama .Zatvori oci na tren , sjeti se i ti .Pamtis li one priče utjehe , srecu , poruke od kojih ustrepti dusa .I znam i svjestan sam stanja ,daljine i tvoje sreče koju ne želim uništit i negdje u dubini duse shvačam i mirim se sa cinjenicom da mozda nikada necu osjetiti tvoje usne,da se nečemo upoznati ali ipak vjerujem u nas naše virtualne šetnje cvjetnim dolinama . Ta vjera mi daje snagu, tjera me da postavljam nove ciljeve, da se penjem, da mastam, da sanjarim. Mozda se vec ujutru probudim razočaran od snova, ali i to je zivot. Idem dalje, ne odustajem.... draga si mi i to ne mogu poreč ne mogu lagat sebe ...................
I kratka misao .............
I neznam sta je i kako se zove ovo među nama ..prijateljstvo, , navika , zelja ,druženje ili nešto više ,možda samo obična šetnja tim virtualnim livadama...i nevazno je ...Znam samo da popunjavas sve praznine , sve čežnje moje duse ,i zato hvala ti na tome draga prijateljice
Post je objavljen 09.01.2013. u 20:25 sati.