Pregled posta

Zesay

Sljedeći odlomak smješten je u vrijeme nedugo nakon odlaska Milarepe od Gurua Marpe Prevoditelja, koji smo obradili u prošlom nastavku prošlom nastavku. Ukratko Milarepa se prije polaska u meditacijske špilje u visokim planinama kamo ga je uputio njegov guru Marpa, još jednom nakratko vratio u svoj zavičaj, pronašao da je njegova majka odavna mrtva, a sestra je otišla u nepoznatom smjeru. Kada je u selu tražio hranu njegovi tetka i stric grubo su ga napali, ako se sjećate ovog nastavka – Posjet zle tetke, e to su upravo događaji kojih se prisjetio tada, kasnije u životu kad ga je ta ista tetka došla moliti za oprost.
Uglavnom radnja ovog odlomka smještena je neposredno nakon tih incidenata u selu, u špilju nedaleko iznad Milarepine rodne kuće gdje je on boravio još nekoliko dana prije nego je krenuo dalje svojim putem. Tom prilikom susreo je prvi put od rane mladosti „postojanu Zesay“, kako ju je kasnije nazvao u pjesmi (u nastavku Posjet zle tetke). Riječ je naravno o zaručnici s kojom mu je još u djetinjstvu, prije smrti njegova oca, dogovoren brak. Dijalog je vrlo zanimljiv, iako sa Zesay nije bio osobito blizak kao npr. sa sestrom Petom. Zapravo, izgleda prema biografiji da nisu ni razgovarali u odrasloj dobi sve do tog trenutka. Kad se selom proširio glas da Thopaga (kako su ga zvali po imenu iz mladosti) boravi na planini Zesay je odlučila posjetiti ga i prinijeti mu milodar hrane.


Tashi Choedon Gyari u ulozi Zesay iz filma Milarepa, 2007.g. u mladosti


I u odrasloj dobi



Trailer za dotični fim, redatelj je lama Neten Chokling
Koga zanima nek si potraži "Milarepa film" na youtubeu ima cijeli film.


Osobito su mi dirljive riječi od Ani Pema Chodron jer se jako asociram upravo s takvim doživljajem Jetsunove biografije kakvoga ona opisuje da je imala kod prvog čitanja.


…vratio sam se u špilju. Pomislio sam kako bi moj daljnji boravak u tom kraju samo podgrijavao ljutnju stanovnika, zato sam riješio ubrzo otići drugdje. Ali te noći usnuo sam san koje me uputio da ostanem još nekoliko dana, tako sam i učinio.

Zesay (s kojom sam bio zaručen još u ranoj mladosti) čuvši o mojem boravku tamo došla je sa dobrom hranom i pićem da me posjeti. Plakala je iskreno i zagrlila me. Kada mi je kazala o okolnostima u kojima je umrla moja majka i o odlasku moje sestre, jako sam se rastužio i gorko zaplakao.
Rekao sam joj: „Kako si postojana da se još nisi udala.“ Odgovorila je: „Ljudi su se tako bojali tvojih Božanstava da se nitko nije usudio tražiti moju ruku, niti bi ja pristala da je itko i tražio. To što si usvojio ovakav religiozni život je vrijedno svakog divljenja, ali što namjeravaš učiniti sa svojom kućom i poljem?“

Razumio sam njenu znatiželju i s mišlju o tome kako sam se, milošću svoga Gurua Marpe Prevoditelja, sasvim odrekao svjetovnog života smatrao sam da bi molitva za nju s religijskog gledišta bila sasvim dovoljna, ali isto tako zaključio sam da joj ipak trebam reći nešto što će joj umiriti sumnje sa svjetovnoga stanovišta. Tako sam joj odgovorio: „Ako susretneš moju sestru daj ih njoj, dok ona ne dođe ti sama možeš uživati korištenje polja, a ako se ispostavi da je moja sestra mrtva ti možeš i kuću i polje zadržati kao svoje vlasništvo.“ Pitala me: „Zar ih ti ne želiš?“ Odgovorio sam: „Naći ću svoju hranu kao što miševi i ptice nalaze svoju ili ću postiti i izgladnjivati se, stoga ne trebam polje, a kako ću živjeti samo u špiljama i na osamljenim mjestima nemam potrebe ni za kućom. Shvaćam da čak i ako bi posjedovao cijeli svijet, u trenutku smrti svega bi se morao odreći, stoga svega se odričući odmah sada veliku sreću zadobivam u ovom i sljedećem životu. Slijedim životni put koji je sasvim suprotan onome kakvoga slijede ljudi svijeta. Napusti razmišljanje o meni kao o živoj osobi.“

Ona me je tada upitala: „Da li je tvoja praksa također suprotna onoj ostalih religioznih osoba?“ A ja sam odgovorio: „Suprotstavljen sam naravno onim licemjerima koji su preuzeli religioznu odjeću samo zbog počasti koje ona nosi, a čiji je cilj puko stjecanje blaga, slave i osobne veličine, koji su uspjeli naučiti naizust sadržaj nekog sveska ili dva, koji pridržavajući se snažnih stranačkih privrženosti teže pobjedi svoje strane i porazu suprotne.
Ali što se tiče onih koji su istinski predani (duhovnosti) iako možda pripadaju drugačijim školama ili praksama, ako njihov princip nije kao kod onih koje sam prije spomenuo tada ne može biti nesporazuma između mene i njih, takvima ne mogu biti suprotstavljen. Ukratko ako nisu iskreni poput mene, tada moraju biti suprotstavljeni mojim nazorima.“

Na to ona me je pitala: „Kako to da je tvoja praksa tako jadna i siromašna- gora od one najbjednijeg prosjaka? Nikad nisam vidjela nekoga takvog. Koje se točno doktrine mahayanske škole ti pridržavaš?" Odgovorio sam joj da je to najviša doktrina Mahayane, Put Totalne Negacije Sebstva u svrhu postizanja buddhastva u tijeku samo jednog života i da kako bi smo postigli buddhastvo moramo u vjetar baciti sve naše ciljeve i namjere koje se inače u životu javljaju.
Ona je rekla: „Zaista vidim da su praksa tvoje doktrine i njihove vrlo različite. A iz onoga što vidim i čujem izgleda da praksa Dharme općenito nije laka stvar. Njihov put bi bilo lakše slijediti.“
Odgovorio sam: „Yogi koji još zadržava ljubav prema svijetu ne bi nikad dostigao moj ideal iskrenog duhovnika. Mišljenja sam da čak i oni iskreni tragaoci za Istinom koji su još privrženi žutoj halji time zadržavaju malo ljubavi prema slavi i časti; a čak i ako ne zadržavaju, ipak, uvjeren sam da postoji (između mene i njih) velika razlika u smislu brzine i učinkovitosti u postizanju Buddhastva. To ipak, ti sada još nećeš razumjeti. Dakle ako misliš da možeš i ti bi se trebala posvetiti religioznom životu; ali ako se osjećaš nedoraslo tom zadatku tada možeš uživati i kuću i polje kao što sam već rekao, a sada najbolje da pođeš kući.“ Odgovorila je: „Ne mogu prihvatiti tvoju kuću i polje, ta dobra bi trebala pripasti samo tvojoj sestri. Htjela bih biti religiozna osoba, ali takav duhovnik kao što si ti ja ne mogu biti.“ Rekavši tako otišla je.



Slika, rad jedne mongolske umjetnice, moderna ilustracija susreta u planini, nažalost ne sjećam se detalja niti imena umjetnice, ali zelena boja Milarepinog tijela insinuira da se je prikazani susret kasnijeg datuma tj. kad je on već godine proveo kao pustinjak meditant, što bi značilo da je žena na slici, njegova sestra Peta. No to je samo moja interpretacija, može bit da je lik žene umjetnica stavila kao primjer susreta neke svjetovne osobe sa duhovnikom u svrhu traženja savjeta ili tako nešto.


Dodatak:
Zesay i Milarepina sestra Peta Gyaltsen su kao što smo već spominjali jedine dvije osobe iz djetinjstva s kojima je ostao donekle povezan tijekom života. Iako se Zesay spominje još jednom u biografiji kada je skupa sa Petom pohodila Milarepu u planini, prema kraju biografije više nema spomena o njoj i ništa nije kazano što je s njom bilo na kraju. Peta Gyaltsen s druge strane navedena je na popisu učenika, legitimnih nasljednika Jetsunovog učenja nakon njegove parinirvane.

Post je objavljen 09.01.2013. u 18:49 sati.