Marketing
Vodič za odabir supruge (Dio prvi - Cost/Benefit analiza)
Pretpostavljam da dobar dio čitatelja nema ambicije postajati velikim igračima. Koliko god život uspješnog igrača velikog kalibra bio zabavan, prepun uzbuđenja jednokratnog seksa, prijateljica s povlasticama, harema i serijske monogamije, toliko može ponekad biti i naporan i nestabilan. A iako bi se ponekad iz mog pisanja moglo zaključiti da su svi brakovi beskrvni, aseksualni kavezi, naravno da to nije slučaj. Naprotiv!
Rekao bih da dobar dio muškaraca koji svjesno uče igru samo želi popraviti neugodan položaj u kojeg su ih okolnosti izbacile, i izabrati nešto mirno i stabilno što ih ispunjava u životu u zamjenu za razumnu količinu napora. Izgraditi nešto, doći doma kod djece, supruge, u sređenu i poznatu atmosferu, i naravno stalno biti seksualno i emocionalno zadovoljen, sve je to kao sirenin zov svim onim muškarcima koji ne posjeduju gigantsku količinu osobina mračnog trojstva. Usudio bih se čak i reći da takvi muškarci čine veliku većinu ukupne populacije - da to nije slučaj, vjerojatno bismo i dalje živjeli u pećinama. U osnovi, iako Coolidgeov efekt leži u svima nama, isto tako leži i poriv za donošenjem racionalnih odluka unutar svojih mogućnosti. Ako vam je tako lakše, zamislite to kao anđelčića i demona na ramenu svakog muškarca (je li ih on sposoban poslušati, naravno, sasvim je druga stvar).
"Demon" stari zna što priča. Izvor: Little Miss Sunshine, genijalan film
Ključna razlika je da se, ako dobro poznaju igru i isprobali su sve što su htjeli, muškarci koji to žele skrase po svom vlastitom izboru, isto kao što je bilo prije nego je feminizam poremetio
Iako inače često spominjem da muškarci u pravilu ne žive tipičan ženski život prepun opcija kao što žene vole misliti, dakle ne biraju između nekoliko jednako zainteresiranih partnerica kao što to žene rade u mladosti, oni koji dobro nauče i izvježbaju igru naći će se upravo u toj situaciji. U ovom vodiču ću opisati kako odabrati i na koje je stvari uputno paziti, pretpostavljajući muškarca koji je otprilike viši Beta, dakle prilično je privlačan, ima barem osnovnu igru, i ima nekakvu mogućost izbora... ali brzam.
Sve ovo ne znači da opcija stvarno postoji, da je jeftina ili da se isplati. Za one koji zamišljaju smirivanje (bilo u braku bilo u nevjenčanoj zajednici duljoj od tri godine, jer zakonski je gotovo isto) s jednom ženom i idiličan obiteljski život, problemi koji im stoje na putu veći su nego ikada.
Problem A: Današnja stopa razvoda je najviša u povijesti
U SAD-u se stopa razvoda milosrdno stabilizirala na oko 50% i neki tvrde da počinje opadati, iako moram priznati da ne vidim baš nikakve statistike koje to pokazuju. Kod nas nastavlja rasti i trenutno se nalazi između 25 i 30%. Neke druge europske zemlje su također već dosegle 40%, tako da pretpostavljam da je između 40 i 50% prirodna granica koju ćemo i mi doseći s vremenom kako budemo nastavili amerikanizaciju.
Recimo da je šansa razvoda koju možeš očekivati jedna trećina, to jest 33%. Kako ne bismo sada upadali u geek žargon, zamislite kockicu sa 6 strana. Ako se na njoj dobije 1 ili 2, dolazi do razvoda. Što bi sve stavio na tu kocku u zamjenu za stabilan život i obitelj?
Ok, kvragu sve, ali čak i ako se brak raspadne (70% šanse ne tvojom krivnjom), što ti se tako strašno može dogoditi?
Problem B: Što je najgore što se može dogoditi?
Ako brak ne uspije, nikome ništa, zar ne? U nekim slučajevima, bili biste u pravu. Razvedeš se, emocionalno obnoviš, i ideš dalje. Ali danas su posljedice puno dalekosežnije i gadnije. Najjednostavnija i loša ali ipak najmanje destruktivna posljedica je...
B1) Jednokratni udar na imovinu. Ako si unio u brak nekakvu vrijednu imovinu u koju ste zatim zajedno ulagali i koristili je, sud neće zanimati koliko je točno tko ulagao. Na svu sreću, ovo je granica jer mi još nismo toliko poludjeli da uvedemo američku alimentaciju ("alimony"), gdje u 90% slučajeva muž poslije razvoda mora uzdržavati ženu "kako bi ona zadržala prijašnji životni stil dok se ponovno ne uda").
No na drugi pogled...
B2) Hrvatska alimentacija, ili uzdržavanje djeteta. Ukoliko ste imali djecu, morat ćeš plaćati uzdržavanje djeteta (u daljnjem tesktu: "alimentacija"). Minimalna alimentacija u RH je oko 1000 kn mjesečno, što otprilike i jest pola troškova djeteta, no određuje se kao % (cca 17-22) od plaće s minimalnim pragom. To nas vodi do problema...
B2.1) Ako zarađuješ više morat ćeš i proporcionalno više plaćati, bez obzira na to koliko dijete stvarno košta. Nakon što se prijeđe visina plaće na kojoj postotak iz nje prelazi minimum, nije bitno ako uistinu nije toliko skupo uzdržavati dijete. Logika visokih alimentacija, poznata kao "što bi dijete reklo kada bi znalo da je njegov otac škrtario na njemu?" namijenjena je kažnjavanju očeva, a ne uzdržavanju djece. Isto tako, ne postoje nikakvi mehanizmi kontrole kako se troše sredstva iz alimentacije, što bi svakako trebalo postojati kako iznosi rastu..
Ukratko, ako zarađuješ više od prosjeka, dobit ćeš američku alimentaciju upakiranu u hrvatsku. No ako zarađuješ manje ili uopće ne, pa se nađeš u financijskim problemima gdje ti je dolje prikazana novčanica velika stvar, onda slijedi...
B2.2) Manjak novaca = sramoćenje -> zapljena imovine -> zatvor / robovlasništvo.
Moderna logika potpomognuta hrčkom i legalnim silama je nešto uistinu savršeno. Ako imamo vrlo siromašnu obitelj gdje otac ne može naći posao i ne uspijeva ništa pridonositi, svi će biti puni sažaljenja. Novine će pisati članke u kojima se moli za pomoć nesretnim ljudima. Obitelj će dobivati izraze divljenja kako preživljava unatoč oskudici, kao i opće poštovanje i donacije.
No ako imamo razvedenu obitelj gdje otac ne može naći posao i ne uspijeva ništa pridonositi, on je "danguba koja ne plaća". Jedini savjet koji će drugi imati za njega će biti "nađi posao" ili "sigurno radiš na crno". Jedina razlika između "nesretnika" i "dangube" je bračni status. Naravno da je istina da stvarno postoje razni tipovi koji stvarno mogu plaćati razumnu alimentaciju, a muljaju, ali sustav je dizajniran tako da se odmah pretpostavlja da razvedeni otac koji ne plaća spada u takve i djeluje sukladno.
Kao da sramota nije dovoljna, alimentacija može biti naplaćena i zapljenom imovine, uključujući onu koja je bila nedirnuta u koraku B1. No to nije sve. Alimentacija je također jedina vrsta dugovanja u RH zbog koje se može otići u zatvor. Ako uzmete kredit od banke i ne plaćate ga, vaša imovina će biti zaplijenjena, i ako više nemate ništa, to je to. Ne možete otići u zatvor zbog nepodmirene financijske obveze, osim ako nije jasno dokazano da ste znali da nećete moći plaćati u trenutku uzimanja kredita (u tom slučaju je to kazneno djelo prijevare i kažnjivo je zatvorom).
Ukoliko oca koji više nema iz čega plaćati i nije imao tu sreću da iskopa grumen zlata nije opametio zatvor, bez brige: može biti poslan na prisilni rad. Da, dobro ste pročitali. U svijetu gdje je robovlasništvo zakonom zabranjeno i oštro progonjeno, možete biti prisilno poslani na kopanje kanala... zbog toga što ste imali nesreću imati financijske probleme koji su vas onemogućili u plaćanju alimentacije.
Tko je voljan bacati kockicu?
B3) Gubitak djece.
Da ne bude da cicijam oko novca, spomenimo i emocionalni gubitak što više ne možeš redovno viđati ni odgajati svoju djecu. U 85% slučajeva razvoda djecu dobivaju supruge. Gotovo jedini način da djecu dobije otac je da je za majku dokazano da se drogira ili nešto slične težine. Jednom kada je skrbnik dodijeljen, sudski je gotovo nemoguće dokazati da netko sprječava ili sabotira posjete, koje su ionako malobrojne.
Problem C: Ne postoji više niti jedan od društvenih mehanizama sprječavanja razvoda
Prešli smo iz ovoga... -> -> -> -> -> -> -> -> -> -> ->
U ovo.
U prošlosti, ako bi u braku postojali neki problemi, i žena otišla porazgovarati s nekim (prijateljicama, obitelji, etc), neminovno bi dobila upozorenja o tome da bi joj bilo još puno gore u slučaju razvoda, da treba dati vremena, biti strpljiva, prilagoditi se i još tko zna što sve ne.
Danas to ni izbliza nije slučaj. Ako ikada dođe do krize, gotovo svi u njenom životu će je s radošću savjetovati da posegne za detonatorom. Institucije također ne predstavljaju nikakvu blokadu, čak ni s "periodom pomirbe" koji je samo mrtvo slovo na papiru. Postoje državne institucije koje žive od procesiranja razvoda i raspadnutih obitelji.
Problem D: Ne postoji više društvena osuda razvoda, bez obzira na okolnosti
Prepoznajete ovu spodobu?
Ako se smatra skandaloznim i nedopustivim reći bilo što negativno o ženi kalibra Marijane Čvrljak, koja je svom mužu učinila najgore na najgori mogući način, i sve to bez trunke žaljenja, mislim da je jasno da danas žena može učiniti bilo što i apsolutno nikada ne doživjeti kritiku. Nije važno što se dogodilo - muškarac je uvijek kriv.
Ukratko, moj savjet je: NE ŽENITE SE. Ovo govorim kao osoba koja podržava brak i misli da je sve navedeno na početku posta vrlo dobra i poželjna ideja, da ne kažem idealna. S pravom ženom, što bi čovjek više mogao tražiti? Ali rizici, čak i ako se dobro odabere, neki u potpunosti izvan tvoje kontrole ili predviđanja...uf! Ovo nije kontradiktorna pozicija. Dapače, duguješ i samom sebi i svojoj djeci da poduzmeš sve kako bi bio siguran da si odabrao najbolju moguću suprugu s obzirom na današnje okolnosti.
Kada zbrojimo sve ove stvari, iako je zaljubljenost do ušiju nužna osnova braka, to nije dovoljno da opravda ženidbu. Stoga bi tvoj osnovni stav trebao biti: "Znaš da te volim, ali zašto bih te oženio?"
Drugim riječima, žena mora posjedovati nešto vrlo posebno, kao i određene kvalitete koje osiguravaju od mogućih negativnih posljedica i daju joj osnovu da održi dano obećanje unatoč gubitku svih vanjskih poticaja na vjernost. Koje su to kvalitete i kako ih prepoznati, pogledat ćemo u drugom dijelu.
Update: Drugi dio
Post je objavljen 08.01.2013. u 23:07 sati.