Marketing
Pofejsbučenost - tsonečubsjefoP
Sve je naopako. Majama unatoč.
Recimo, kao malog, učili su me, odgovoriti kad mi se netko obrati. Otkako je mobitela, FBa, maila, izgleda da je odgovor na upit ili obraćanje postalo stvar raspoloženja. „Ne tipka mi se“, „nisam vidio poruku“, ... Bonton zamijenjen binarnošću.
Zamišljam produženi scenarij...
Flomasterom crtam „like“ na papirnu (!) osmrtnicu dirljivog teksta, zalijepljenu kraj portafona. (Prolaznici me mjerkaju.) Na svoja vrata stana krasopisom ispisujem višejezičnu prazničnu čestitku svim svojim prijateljima. (Prvi susjed crta „like“ na moja vrata. Uljanom bojom.) Slike sa godišnjeg odmora lijepim po haustoru. (Čistačica se krene svađati.) Pod prozor susjedima črčkam komentar njihove rasprave, koja me se ničim ne tiče, ali sam naletio u prolazu. (U prolazu, susjed mi zaprijeti šamarom, ako ikad više, bla...) Udobno zavaljen u fotelju, mašem vlastoručno izrađenim transparentom koji osuđuje neku tamo diktaturu (zadovoljen doprinosom, zadrijemam).
Probude me roditelji na vratima. Bijesni. Da tko sam ja da šaram po vratima. Da lijepim slike po haustoru. Da komentiram susjede.
Spominju socijalnog radnika, psihologa.
Kasnije, u svojoj sobi, ubijam trolove i svemirce. Na devedesetu litru krvi na ekranu, uz minimalno deset odsječenih glava, dobijam poklon – paket, promotivnu verziju Horny Cybergirl. Poruku na Facebook-u ne primijetim...
Vani, neki čudaci šetaju sa psom i smiju se na snijegu...
...
Post je objavljen 08.01.2013. u 15:19 sati.