Na pragu hladnog prilaza
stojeć pored leda sad
Ti ne znaš tko sam ja
Ti još čekaš, da otvorim sva
Vrata dobrih zbivanja
Da prigrnem, da zagrlim te
Ali ti ne znaš tko sam,
i kome zvono zvoni
Ne znaš iz noći ove da vidiš sjaj u njemu,
u kucaju njegova srca
A u meni, sjaji tisuću sad svijeća
Jedna pored druge, u mom naručju, u mojim rukama
Kao djeca abortirana,
ti ne znaš tko sam ja
Ne, ne znaš kamo idem sad
Ni tko govori to kad noću budi te san
Ne znaš u dubini, gdje bio sam
Gdje ležao sam sve, na kakvom podu,
u kakvim pustim spiljama
Na zalasku dana gledam te,
kako poput cvijeta tuge
osmjeh ti nestaje, sa neba silazi
I dalje ne znaš tko sam ja
I dalje, samo mašta prolazna
Tugo moja beskrajna
Da ne znaš tko sam ja
Ja te zovem, u tamnim dvorima
u ubogim te tražim očima
Podsjećam te, u duše ti padima
A mirišem ti, na sitnog lopova
Ti još, ne znaš tko sam ja
Zbilja misliš, da sve je samo san
Dok čekam stojeć, na tvojim vratima
Pred bravom tvog života, u vrtu tvojeg vremena
Život dajem riječima,
i manjim staze zatvaram,
sve da tebe sačuvam,
ljubavi moga vremena
Osobno ti se predstavljam
I gledajuć u zvijezde,
još ne znaš tko sam ja
Post je objavljen 07.01.2013. u 23:14 sati.