"ja nisam lud, ja samo nisam normlan jer da sam normalan POLUDIO BIH"
pisalo je na jednom Savskom mostu tamo 90tih dok sam studirala i jako mi se urezalo u pamcenje
uvijek sam se sluzila tom izrekom i dicila se time da nisam bas skroz "normalna" vec malo "pomaknuta"
ne, ne znaci to da sam klinicki dokazano luda nego "samo" da iskacem iz okvira prihvacenog normalnog. jer normalno je dosadno, valja se razlikovati, naravno znate na sto mislim, ne?
ustvari nista kod mene i nije bas bilo previse normalno..mozda djetinjstvo, ili bar dio njega
onda je krenulo...rastava roditelja..faks...posao usred faksa...pa jos malo faksa kad sam se natjerala vratiti na njega...uz najgore razdoblje mog zivota bio je Marc uz mene
MARC muskarac 41 godina, uuugodno popunjen, situiran oduvijek, od prije godinu dana muz Bettyne sestricne. moj prvi.
Marc je bio moj prvi. bili smo stoljece vremena skupa, jos od srednje i on je djelomicno razlog sto nemam razvijenu sposobnost koketiranja i primjecivanja ostalih muskaraca uokolo. zivjeli smo jedno 10 godina skupa u slobostini.
Marc i ja smo iz istog "sela". odrasli smo skupa. skupa dozivjeli prvi "odnos" (nakon dvije godine hodanja....sta cu, konzerva ja, konzerva on, pojma nismo imali ni o cemu), prvu prevaru (ni mjesec nakon prvog odnosa-ne, nisam ja), rastavu mojih roditelja i jos stosta
najiskrenije Marca dozivljam ne kao bivseg decka nego kao brata. stvarno smo odrastali skupa.
nije to bila neka ljubav za pamcenje, kasnije smo komentirali kako nas dvoje nikada nismo bili zaljubljeni nego, eto, ono, ja sam pozeljela imati decka nakon 3ceg srednje (je, je, "malo" sam zaostala, sta cu, pa nevinost sam izgubila tek na 2oj godini faksa-kooonnzeeerrrvvaaaaaa), on je bio u razredu i eto...
Bepica me u nekim situacijama dosta podsjetio na Marca..i obrnuto...
nas prvi poljubac....(Marca i mene)
bili smo plesnjaku(rodjendanskoj festi) prijateljice iz razreda u tadasnjem klubu esperantista..sjecam se kao danas...plesali smo jako puno, gurkali se i tako to, sve onako srameci
a onda me on otpratio doma
u ulazu moje zgrade na pocetku stepenica drzali smo se za ruke jako dugo i onda u jednom trenu poljubili...nismo bas nesto bili spretni, nije islo ni meni ni njemu ali smo se trudili jako..uz grljenje koje je nastupilo, reeeciimmoooo da je licilo na nesto
kad smo se rastavili, ja sam se popela na prvu stepenicu i rekla jako vazno
"Marc, ovo se desilo sad i nikada vise, zaboravi na to" (sad vec polako uvidjam da nije stvarno problem u tipovima nego u meni...ahahahahahaha)
i on je, bas kao i Bepica kad mu se nesto kaze, ZABORAVIO NA TO!!!
narednih tjedan dana przila sam se na najzescoj vatri ikad od toga koliko me Marc ignorirao
kasnije kad sam ga pitala "pa dobro WTF??"
samo mi je rekao "pa ti si mi rekla da te zaboravim, pa sam ja zaboravio!"
kako je vrijeme prolazilo a vjecne vatre bas i nije nesto bilo, par puta sam ja nesto kao prekidala pa se vracala jer "bolje zlo koje znas nego ono koje ne znas" eto i tu je paralela sa Bepicom...samo ja sam tada imala 20tak godina a ne skoro 40 kao Bepica..mislim da bi tu trebala biti neka razlika..ili se opet varam
kad sam malo bolje upoznala Bepicu shvatila sam da je on u principu Marc samo da sam ja sad dovoljno zrela da znam da je taj tip covjeka upravo ono sto meni treba.
dok sam bila u vezi s Marcom strasno me nerviralo sto nije tip koji izlazi van i to do te mjere da sam sa Ginger i Betty izlazila 3 puta tjedno u Ribnjak i plesala tamo do iznemoglosti sve do jutra, vracala se doma oko 4, pola 5 sve ne bih li Marca pokrenula da se zapita di sam i sto radim pa ce on mooozzzdddaaaa htjeti isto jednom van?
htjela sam sve dijeliti s njim i jako me rastuzivalo sto on uopce nije za tu vrstu zabave bio zainteresiran
sad sam odrasla (do neke mjere bar) i kad mi je Bepica pomenuo da ne voli guzvu, izlaske i ostalo, ja sam samo komentirala "ok, sve dok nemas nista protiv da ja izadjem tu i tamo s curama, nema beda!"
slozili smo se oko toga i bila sam mu zahvalna
kod Marca i mene je uvijek bio pakt..jedan kuha a drugi pere sudje...tako je bilo kod Bepice i mene
ima i jedna smijesna crtica na kojoj sam u tom trenu bila zahvalna Radojki jer sam pretpostavila da je to njeno djelo
Bepica je bio prvi puta kod mene u stanu..isao je na toalet i pritvorio vrata
"ne boj se da cu ti ovako visok zapisati sve okolo, naucio sam pisati na sjedecki"
ja sam bila presretna!
eh, koliko nama zenama (meni) treba malo za srecu
....
u glavi mi od jutra tutnji, zacepljene su mi usi i sta god radila ne otcepljuju se...jako cudan feeling vec 5-ti sat su mi zacepljene usi...ne znam jel to visoki, niski tlak, sta je
ujutro rano sam uzela mob u ruku...ok necu zvati..poslat cu poruku da zna da ga volim, mozda mu samo posaljem srce? da zna da sam tu, da ga podrzavam (haloooooo on je mene napucao i to preko phonea samo pola sata nakon sto se kleo da je sve u redu i da je prvi i da pocinjemo cisti a ja njega podrzavam???) i da sam tu...da cekam...da ga volim...jako..
pocela sam pisati "Ljubavi moja, budalice moja ..." i iskljucila mob
znate one znakove s pocetka proslog posta?
od jutra mi iz glave ne izlazi refren jedne pjesme...ne znam cijelu pjesmu niti znam o cemu je uopce ali znam jako dobro ovaj dio i ocito govori meni
"..danas nema ml'eka, danas nema hleba, zato JEDI GOVNA jer to TAKO TREBA!..."
Post je objavljen 07.01.2013. u 10:03 sati.