Željela sam te prešutjeti u ovoj ispovijesti kao manje bitan dio mog postojanja no istina u meni glasno je protestirala da ne bih smjela pristati na takvu obmanu jer sve što dodirne naše klupko života ostane kao upletena nit koju valja pripojiti postojećem tkanju da ne viri kao neka izvučena očica iz nedovršenog toplog pulovera u koji sam se namjeravala skloniti nekoliko narednih godina za koje sam duboko u sebi maštala da će se pretvoriti u vječnost. Moram te spomenuti jer samo tako mogu otpustiti taj sada već nepotrebni dio sebe.
Gledam je kako razasuta leži preda mnom ,brojanica koju si mi darovao ,još uvijek je umotana u esenciju palisandera koji me tada podsjećao na najljepšu bajku koja postaje moj život.Kroz prste provlačim svaku kuglicu pokušavajući oživjeti sekvence u kojima smo postojali kao jedan organizam kroz koji se ogledala ljubav koja je sazdala univerzum.
Razmatao si moj sari kao da otvaraš dar koji ti je Krishna položio u naručje ostavljajući na mom trbuhu cjelove s okusom chillia i slatke riže.Osjećam neku nelagodu zbog spoznaje da samo bili uhvaćeni na gozbi u kojoj se sladimo zabranjenim voćem no priznajem sebi da je u tom trenutku osjećaj bio božanstven. Moja unutarnja boginja plesala je od radosti gubeći svaki sram i razum.Bili su to trenuci u kojima sam osluškivala puls svemira u sebi,nešto što sam mislila da više nikada neću osjetiti i na trenutak mi se učinilo da sam istinski sretna.
Mislili smo da nam se dogodila ljubav i da nas blagoslivlja svjetlost nebeskih dvora ne shvaćajući da smo bili zavedeni Lilom,božanskom igrom u kojoj smo poput marioneta ,koračajući tamnom stranom naših duša ,odigrali predstavu karmičkog pročišćenja plačajući dugove koje smo vukli iz nekih prošlih života kojih se ne sjećamo.Shvatila sam prije tebe da smo prevareni.
Bilo ti je teško gledati kako zamahujem na bogove oštricom ljutnje i bijesa no do tada nisi ni znao da imam uobičjenu naviku povremeno ratovati sa njima naročito kad osjetim kako mi se smiju u lice stavljajući na test moju izdržljivost.Ponudili su mi da biram, a svaki izbor je bio gori od drugog.Ti si šutio podvijenog repa strahujući od kazne luckastih bogova.
Od svega ponuđenog izabrala sam smrt za nas.Dramatičnu,odbojnu i hladnu smrt među zidovima našeg osobnog Taj Mahala u koji sam nas sahranila zauvijek zajedno s onim osjećajem da sam napokon živa.U zagrljaju Shive ,mog kozmičkog ljubavnika ,otplesala sam razaranje jednog neobičnog spajanja zapisanog u knjigama vječnosti.
Ponekad osjetim tvoj miris utkan u svih 108 kuglica brojanice ,onda se uhvatim za onu još jednu dodatnu koja predstavlja Boga i započnem novi krug sa novom mantrom ...
...zaboravi ovu sladunjavu priču,zaboravi čatni od jabuka , Darshana...
Post je objavljen 07.01.2013. u 10:44 sati.