Zora, zagreb, park ribnjak. Jutarnja svježina,nakon duge noćne kiše. Ja i edi smo dva psa i ja i on imamo svoje potrebe. Volim taj dio grada. Zapravo to je jedini dio grada koji mi odgovara. Često sam dolazio kod katedrale,sjedio na klupici,ispod te gotičke građevine. Čak smo ja i padre dok smo radili skupa na svaku plaju tamo išli pit. Uvijek svakog 15og u mjesecu to je bilo po obavezno. A inače svako toliko bi išli tamo pit i zajebavat se. Padre je zakon, stariji tip ,ali smo na istoj frekvenciji. Čovjek ima široke horizonte i o svemu se da raspravljat sa njim. Ja ga zajebajen da je ko pas na uzici kršćanstva :-) jer ... bla bla bla. Danas ako se potpuno smiri kiša idem sa edijem na mirogoj. Već smo bili ima famoznih kipova, sakralnih, anđela a bogme i demona, sakriveni su i svaki priča svoju priču. Da li ljudi znaju kome dižu spomenike? Tuga ima svoju mistiku. Tuga jest mistika. Ja sam je dobro upoznao i tako mi je lijepo kada me ne muči i kada me ne guši više. Slobodan sam čovjek, i jednostavnost me usrećuje, ah napokon!
Eto toliko moj dragi dnevniče :-)
Post je objavljen 07.01.2013. u 09:15 sati.