pitala me danas frendica sta ima novo
i rekla sam joj da imam decka..hahahahahahahahaha
kad sam joj to rekla shvatila sam sta sam izvalila, hahahaha
imas, imas, naravno da imas decka, nasmijao se Bepica, pa to je divno bas si me razveselila sada
i, koji cemo datum izabrati? neki lako pamtljivi ako moze, sva sam raznjezeno odgovarala...sta kazes na Dan Republike?
oboje smo prasnuli u smijeh...Dan Republike it is!deal!
.....
29.11. nekad poznat kao Dan Republike...
Pljustalo je...Bepica mi je poslao poruku pitajuci da li sam slobodna veceras da se vidimo.
Taj dan je bio prvi dan Einyeve skole za dresuru pasa i vlasnika kako je stosno napisano u letku, ali prvi dan samo za vlasnike.
"ok, moze, cuj ja imam tu skolicu u 7 pretpostavljam da nece trajati duze od sat vremena, vidimo se u 8? na Bundeku?"
Bepica je uvijek u sali govorio da je "sumar" kako ne voli ljude i ne snalazi se medju njima, ali ako zelim s njime setati da to uvijek moze biti suma
buduci da je i skolica bila na Bundeku, Bundek je bio najblize sumici sto sam u tom trenu smislila
skolica je zavrsila, bilo je to samo uvodno predavanje i ja sam zurno krenula ka svome autu.
I dalje je pljustalo "huh, nista od setnje" pomislila sam "onda cemo morati u neki birc sto znaci da ce njemu biti neugodnjak, mhm, ali smislit cu nesto, kao i uvijek"
priblizavajuci se autu vidjela sam Giuliettu parkiranu do njega.
iz Giulitete su me kroz kisu na vjetrobranskom autu gledala dva smedja oka i smijesile mi se dvije "jupice" na licu (jako volim te njegove jupice, sladak mi je a do mene nije ni bio svjestan uopce da ih ima dok se smijesi..uvijek sam se pitala kako je to moguce, taj se covjek inace ne smije?)
mahnuo mi je da udjem unutra i s nutarnje strane otvorio suvozaceva vrata
auto je bio opet zaprepascujuce cist, sve mi je bilo bad ulaziti u auto onako mokra
"hej" pozdravio me..."udji"
kako je Bepica bio opet na "tajnom zadatku" naime vozio je bivsu na koncert u Lisinski sa kojeg ce ju pokupiti kasnije bio je u trenirci i nije takav zelio u birc
nisam se opirala nego smo sjedili u autu i razgovarali..
naravno da sam prigovarala radi taxiranja bivse, no Bepica me uvjeravao kako je on kriv sto je ona bez auta i da ce mi jednog dana sve ispricati samo da ga ne pozurujem..
Giulietta je tiho pjevusila...kapi su udarale po automobilu...stakla su se polako maglila od naseg daha..
i onda u jednom trenu me samoinicijativno usred razgovora primio za ruku...
ja sam se ukocila..nisam znala sto i kako sad..vec se mjesec dana dopisujemo u beskonacnost, bili smo vani skupa dva puta, ovo je treci put da se vidimo i on me prima za ruku...
smiri se mala li, smiri...polako, nemoj ga uplasiti, govorila sam si a osjetila sam neopisivu zelju da ga poljubim...
jaci od zelje je bio strah da mi se nece svidjeti...mhm...poljubac...
je, je, sebicno sam se uplasila da mi se nece svidjeti kako se tip ljubi a ja sam vec osjetila da je to ono pravo "it" i nisam htjela kvariti...bojala sam se...
i dalje sam ukoceno sjedila dok me on lagano milovao prstima po ruci...
u jednom se trenu nespretno nagnuo ka meni i privukao me slobodnom rukom sebi
??? pa sta to dovraga radi???
nije mi bilo jasno, a onda mi je u djelicu sekunde sinulo kako sam mu do tada vise puta napomenula kako mene smiruje zagrljaj i da zagrljaj rjesava trenutno sve moje probleme, strahove...
Bepica me onako nezgrapno nespretno u Giulietti primao u zagrljaj
kad sam shvatila, odahnula sam i uz smijesak spustila glavu na njegovo rame...
opet sam osjetila onaj spokoj...
nakon sto su prosla dva sata, ja sam jednostavno onako jaaaakooo zenstveno
(vrlo nespretno ako bas zelite znati ufatila me trema), nagnula se prema njemu i njezno poljubila njegove usne...zbunio se, ali su jupice na licu potvrdjivale kako mu se svidjelo...
zbunjeno me privukao sebi i poljubio me u celo...
skupa smo proveli 3 sata u autu onako drzeci se za ruke kao kakvi srednjoskolci, grleci se i pricajuci o svemu
a onda je zazvonio telefon....
Post je objavljen 06.01.2013. u 23:24 sati.