Marketing
Guns&Bibles
Naslov je posuđen iz posta @g.profesora objavljenog 22.12.2012. godine iz kojeg donosim i jedan ulomak.
Ima tome valjda preko dvadeset godina, na televiziji sam gledao dokumentarac. Ne sjećam se naslova, ali sjećam se njegovog bizarnog sadržaja. Naime, bila je to priča o dvojici trgovačkih putnika, pristojnih momaka, koji su negdje u srcu Sjedinjenih Država, obilazeći ubave gradiće Bible Belta, gdje je sve "cakum-pakum", bijelo okrečene drvene ograde, uredno podšišani travnjaci i prizemnice s karakterističnim trjemovima… koji su, dakle, prodavali Biblije, razna izdanja Svetoga pisma (King James Version, Holman Christian Standard Bible, International Standard Version…). Činjenica da su bijelim anglosaksonskim protestantima, toj radišnoj i pobožnoj čeljadi, prodavali Biblije, dakako, nije nimalo čudna. Bizarnost iz uvoda odnosi se na činjenicu da su uz Biblije prodavali i vatreno oružje. (…)
Iz moje hrvatske, pače europske perspektive, cijeli prizor djelovao je nadrealno, štoviše, nakaradno: pokušao sam zamisliti nekog našeg dinamičnog mladog kapelana ili dobroćudnog župnika kako župljanima u Mariji Bistrici ili Svetom Petru u Šumi, nakon što im blagoslovi kuće, nudi na prodaju pancirke i novu liniju hrvatskog samokresa. Ono što je u nas teško pojmljivo, u Americi, toj kontroverznoj zemlji punoj proturječja, samo je još jedna prilika za biznis.
A je li baš tako? Ne postoji li i kod nas, u nekoj drugom obliku, ipak nešto slično?
Supruga i ja barem jednom godišnje posjetimo Mariju Bistricu. Ona iz religioznih motiva a ja joj stojim na usluzi kao uzoran suprug u funkciji vozača. Redoviti obiđemo križni put. Zastanemo kraj svakog od spomenika. Supruga uz molitvu i kontemplaciju, ja uronjen u razmišljanja o vjeri, religiji, Kristu, Bogu kao o ljudskom, društvenom i socijalnom fenomenu. I ne samo o vjeri koja se temelji na kršćanstvu već i na mnogim drugim religijama.
Nakon obilaska križnog puta spustimo se u mjesto i prođemo ulicom u kojoj su smještene prodavaonice – suvenirnice gdje supruga obično za uspomenu kupi svijeću, kristalnog anđelčića ili pak bočicu posvećene vode. Pratim je kako je to red i običaj i promatram što se sve nudi na prodaju. Ima tu svega i svačega. Od reljefa u kojem se saziva Bog da sačuva moj dom,
kipića svetaca, raspela, svijeća, molitvenika raznih oblika, krunica jeftinih i skupih (da li i vrijednih?), medenjaka, šarenih bombona, drvenih igračaka izrađenih u starinskom stilu, licitarskih srca, nađe se tu i slatkog 'gvirca' za moju dušu, etc.
No ima igračaka (suvenira) kojem u takvom okružju sigurno nije mjesto ili barem ne bi trebalo biti.
ili
Zaista, tko to ima potrebu da na ovakvom mjestu izlaže i prodaje takve igračke. Na mjestu gdje ni jedan odrasli posjetitelj ne bi trebao pomišljati na nasilje a kamoli djeci kupovati takve igračke. Umjesto da ih na ovom duhovnom mjestu u vjerskom ozračju poduči ljubavi prema čovjeku kao slici i prilici Boga (govorim to ka agnostik koji poštuje stavove vjernika), on kupuje, jer mu se nude, igračke kojima je svrha ubijati živa bića.
Zaključak?
I kako piše @g.profesor, dok se Biblija zloupotrebljava (i) za prodaju pušaka i pištolja vrlo je vjerojatno da će se jezive scene kojima se 'hrani' 'žuti tisak' i dalje događati. A tko zna neće li se u ne tako dalekoj budućnosti događati to i kod nas, iako se sada iz naše perspektive sve to čini nadrealno. Jer prodaja igračaka o kojima je riječ lako može prerasti u 'igranje' pravim oružjem.
Za početak bi, poradi toga, bilo dobro da vjerski dostojanstvenici tijekom propovjedi zamole da se ne prodaju, a vlasti možebitno čak zbrane prodaju takovih igračaka, barem na mjestima gdje se ljudi okupljaju povodom vjerskih blagdana ili hodočašća.
Možebitno bi to malo, makar sasvim malo, otklonilo dječje misli od nasilja i ubijanja.
Post je objavljen 06.01.2013. u 22:11 sati.