Imam prijatelje muslimane koji mi svake godine čestitaju Božić. Pri tom se osjećam neugodno jer ja im nikad ne čestitam njihove blagdane. Jednako se tako osjećam kad vjernici pravoslavne crkve slave Božić.
Iako.., do rata čestitala sam se i obrnuto sa poznanicima i susjedima Srbima. Još se sjećam okusa žita. Onda je to stalo. Gledali smo se preko nišana pa bi sva ta čestitanja izgledala umjetno, iako danas mislim drugačije.
Osim u užoj obitelji. Tu smo se silno trudili pokazati da ih još uvijek volimo.
To rade ratovi. Razdvajaju i uništavaju prijateljstva, poznanstva, a vrlo često i obitelji.
Ne govorim o pravici i krivici. Ne govorimo razlozima ratova. Mislim da ne postoji pravedni rat.
Što je sa obrambenim ratom?
Kršćanstvo, moje, kako ga ja shvaćam, uči me nećem drugome. To kršćanstvo govori mi da se do cilja ne smije doći lošim i zlim postupcima. Uči me da cilj ne opravdava sredstvo.
A tu je i ona krajnja, zaoštrena premisa: ubij da ne budeš ubijen ili ubij da bi spriječio veće zlo.
Što s tim?
Nekad ti razum ne daje odgovore.
Sve religije imaju moralnu teologiju. Svaka religija je put etike.
Čovjek je, bio teist ili ateist ili kako neki vole reći agnostik, biće etike.
Homo etikus.
Čovjek je na zemlji jedino biće koje može razlikovati dobro od zla.
Ima razum koji spoznaje
Ima volju- hotićnost , hoću- neću- odluku
Ima slobodu izbora. Gdje nema slobode ne može biti govora o odgovornosti i moralnosti.
Ali čovjek ima još nešto. Ima savjest.
Savjest je nama koji vjerujemo glas Božji. To je svetište čovjeka. Kao srčika u stablu. U tom svetištu (savjesti) kažemo mi vjernici sreću se Bog i čovjek.
Nitko ne smije raditi protiv savjesti i nitko je ne smije ometati.
Savjest se vječito razvija. Formira se cijeli život.
Sretan je čovjek koji živi dovoljno dugo da svoje postupke uskladi sa savješću.
A što je čovjekova dužnost u ovom životu?
Samo činiti dobro!
Definicija dobra po sv. Tomi jest: Dobro je ono što treba činiti.
Čovjek je biće koje spoznaje dobro.
Dobro činiti, zlo izbjegavati i to govori sv. Toma.
Od početka čovječanstva, onog razumnog perioda čovječanstva, ljudi se pitaju: Što mi je činiti?
Što mi je činiti moj Bože?
To isto pitam se i ja.
Moji prijatelji druge vjere i nazora ne čitaju moj blog, ali ja ću započeti sa čestitkama ovdje na blogu.
Ai čestitka je lijepa:
Mir Božji. Hristos se rodi.
Ali ne mogu odoliti ovim stihovima velikog Ivana Slamniga:
Gospodin Jacobson napušta
Gospodin Jacobson napušta
Hrvatsku. Odlazi mrk i ljut.
Kakva obala. Ljudi. Mrak.
Tek naučili sricati jezik/
ZNAK, majstori,rublje,ob-
laci, kiša i već napuštaju taj sretni funkcionalni, ah.
brak.
Pada drveće. Pada drvo po drvo. ZNAK po ZNAK.
Gospodin Jacobson napušta
Hrvatsku. Odlazi mrk i ljut.
Slam niger crni ovan puše
niz brdo u svinut Rog, s
broda gospodin maše pa nek'
vas spasi sam gospod Bog.
Ja: Ima objašnjenja da je Jakobson lingvist, ali ja sam ga shvatila kako sam htjela, a vi kako vam drago.
Post je objavljen 06.01.2013. u 08:46 sati.