Gle zima već spava
U nježnim, cvjetnim
Laticama ruža,
A magleni krajolik
Prostire se u daljine
Dokle ti se sjetni pogled pruža.
Sanjaš kako ćeš
Jednog dana
Nekim novim svjetovima poći,
A čežnja za mjestima davnim
Prene te kao zvižduk vlaka
U besanoj noći.
Ostaješ kao otok,
Napušten, tužan I sam,
Dok čežnja I sjeta
Jedini su ti prijatelji
Koje znaš I koje znam.
(30. 10. 2012.)
Post je objavljen 06.01.2013. u 00:46 sati.