Pregled posta

i evo mene again :)

sad kad su prošle sve ludosti oko Božića i Nove godine,
kad sam uspjela sve stići na vrijeme,
mislim sve oko tih dana,
sad vam se stignem malo i prijaviti :)
dakle,
auto još nije popravljen,
najvjerojatnije ću ga ovdje ostaviti dok ga ne pokrpaju
a onda će mi ga poslati nazad u Hr :(
jučer smo ga tek odveli kod majstora
nakon raznoraznih peripetija koje sam ovdje prošla s njim.
na svu sreću sve je dobro prošlo :)

ja sam dobro,
odnosno bolje,
nakon bubrežnog napada kojeg sam imala
odlaska na hitnu,
besplatnog (možete li isto zamisliti za stranca u Hrvatskoj?!?) pregleda,
analize krvi i urina te prepisanih lijekova protiv bolova i antibiotika,
nakon tjedan dana sam opet u komadu,
hodam i dobro sam :)

stigla sam ispeći sve kolačiće,
dragome klopu koju voli
ukrasiti stan baš onako kako sam poželjela,
pedeset devet puta bila u ikei
i svaki put pronašla hrpu stvari 'koje nam baš trebaju'
(dragi je dobio živčani jer ikeine artikle smatra nepotrebnim
no nakon hrpe stvari koje sam pokupovala pa čak i vunenog tepiha ondje
shvatio je da ima lijepih i praktičnih stvari, dobrog dizajna,
i da je pri tome još i uštedio).
ah, što da vam kažem,
naučila sam kako ga pridobiti za ono što želim ;)

imali smo goste,
napunili kuću društvom, smijehom, dobrim razgovorima i raspoloženjem
i moje srce je na mjestu :)

prije par dana počela me tresti neka čudna groznica,
malo mi vruće,
pa mi odmah nakon toga strašno hladno,
i tako 24 sata u danu.
noćima se budim u rana jutra i ne mogu zaspati po par sati.
onda zaspim ujutro i ne mogu ustati.
ovdje je dugo mrak pa u 7 stvarno ne želite ustati jer je još noć.
kiša pada već tjednima, ovdje nije pala pahulja snijega :(
nije čudo da su svi depresivni i da cugaju ko smukovi.
uglavnom, dvije su mogućnosti.
ili me pere menopauza
ili me štitnjača opet zafrkava, onaj preostali dio.
pa kako ne želim povjerovati u ovo prvo s menopauzom,
dogovorila sam za danas pregled kod specijaliste.
i ponijela sa sobom jedan jedini nalaz hormona štitnjače kojega sam imala na mailu i mogla isprintati.
naravno da ostale nisam ponijela sa sobom, nisam baš mislila da će mi trebati.
taj nalaz vadila sam prije one druge operacije koju sam imala.
bio je neophodan jer ako mi ti hormoni nisu valjani, ne bi me operirali.
ok.
izvadila tri hormona štitnjače.
prema našim standardima u granicama su normale i nalaz je dobar.
obavila tad tu operaciju.
danas donesem taj isti nalaz k doktoru.
i ispričam sve, od mojih problema sa štitnjačom prije,
tretmana naše vrle klinike u Os,
liječenja u Zg, terapije koju sam primala,
kvržica, operacije, druge operacije, i tog nalaza.
i toga kako sad ne uzimam nikakvu terapiju za štitnjaču.
pogleda on taj stari nalaz i kaže mi da nije u redu.
ja zbunjena pitam pa kako nije kad je u granicama normale?
i čovjek mi u pet minuta objasni kako je u granicama
ali taj jedan treba težiti ka x vrijednosti a od nje je daleko,
drugi treba biti manji od y vrijednosti a on je dobro preko nje,
kako se lijekovi koje sam uzimala kod njih već duže vrijeme ne daju pacijenima
jer ne mogu postići željene ciljeve promjene jednog od tih hormona koji potiče stvaranje drugoga
i kako su prešli na neke nove lijekove, nabrojao mi koje.
kako svakako moram biti pod terapijom i dalje.
ispitao me uzduž i poprijeko hrpu pitanja
i naručio za ponedjeljak toliko stvari iz moje krvi
koliko nikada u životu mi nisu izanalizirali odjednom u Hrvatskoj.
i naravno naručio na ultrazvučni pregled štitnjače.
da, sve to košta,
ali košta i u Hr, i tamo idem k privatnim liječnicima
i tamo me 'dobar dan' kod bilo kojeg od njih ne košta ispod 400 kuna,
a naravno onda se tu skupi još par stotina kuna gore
za raznorazne stvari tijekom pregleda.
i naravno, sve to moje zdravstveno stanje sa štitnjačom
povlači za sobom ove druge probleme sa menopauzom.
i onda se pitam gdje sam ja izgubila godine i godine u našem zdravstvu uzaludno.
godine i godine krivog tretmana,
godine koje sam mogla kvalitetnije iskoristiti u želji da postanem mama.
ovako, poslije svega ovoga,
čini mi se da je moj vlak upravo prošao kroz moju stanicu ili samo što nije
a ja još negdje doma pakiram kofere :(
ali što mi je suđeno bit će ili neće biti,
od toga ne mogu pobjeći koliko god moja želja bila velika i jaka :/

uskoro se vraćam kući
to jest svom prvom domu.
teško mi prihvatiti da mi je ovo ovdje drugi dom.
i da ih u stvari imam dva.
iako sam ovdje stvarno sve posložila tako da bih mogla komotno ostati.
ali prvo se vratiti po moje dvije mačke koje su ostale u Os.
njih ne bih mogla ostaviti.

i da, tužna vijest, jedna od novopridošlih mačaka u moj prvi dom u Os,
Betty Blue, prelijepa modroplava dugodlaka maca,
uginula je dok sam ovdje :(
unatoč brizi drage Mirte koja ju mi je i dala
i koja je preuzela brigu o njoj dok me nema.
na žalost, maca je imala nekakvu bolest od koje ugibaju sve :(

ovdje se isto osjeća kriza,
čak možda više nego kod nas.
hrpa restorana zatvorena.
hrpa trgovina isto.
rasprodaje su maksimalne.
no na žalost ili na sreću,
ne trebam gotovo ništa od toga što se prodaje.

bili smo danas u jednom dobrom japanskom restoranu.
poslije pregleda kod dr, ogladnili.
odlična klopa! uvijek.
tolika je gužva jer je stvarno dobar i na glasu među najboljima u Bru.
često smo ovdje jer je blizu ureda mog mužića.
uglavnom,
baš sam si nešto razmišljala koliko je rasa u tom restoranu u isto vrijeme bilo.
koliko različitosti.
koliko je ljudi sjedilo samo za našim stolom.
nas osmero, četiri para.
par belgijanaca, jedna kineskinja i jedan francuz, nas dvoje, dvoje tajlanđana.
dijelili smo isti stol, soja sos i čaj u termosici na sredini stola.
bilo mi baš simpa što smo toliko različiti.
razmišljam,
samo u Os kao sredini, a da ne govorim o nekim drugim gradovima,
koliko smo si svi puni sebe, ne želimo dijeliti stol sa drugima ako ne moramo,
kod nas se i u restoranima koji su prazni mora naručiti za rezervaciju stola,
jedino možda u ćevapdžinici bi sjedili svi zajedno,
ili na nekoj proslavi, vjenčanju, za istim stolom,
i onda baš nismo uvijek zadovoljni s kim su nas smjestili za isti stol.

a mi uskoro ulazimo u EU.
koliko smo stvarno spremni na sve te različite kulture?
ne znam, nisam baš sigurna.
ne mislim tu na sebe osobno jer sam se privikla
a i sviđaju mi se različitosti,
ovdje sam uvijek u kineskim kvartovima,
njihovi restorani me oduševljavaju
kod indijaca i pakistanaca kupujem raznorazne sitnice za kuću,
u arapskim kupujem svježe namirnice povrće, voće i ribu,
i meso osim svinjetine naravno,
kod belgijanaca kupujem prasetinu.
ove godine nisam uspjela pronaći svinjsku mast nigdje
pa sam pravila čvarke i topila mast da imam za princes krafne.
sve su ih pojeli :)
belgijanci se baš ne lome oko kolača.
kod njih gotovo svaka pekara ima svježih kolača i torti na bacanje.
vrlo ukusnih, lijepih, kao domaćih.
pa im je to jednostavnije, skočiti do pekare i kupiti kolače
koji izgledaju kao da su ih sad same belgijanke radile
a ne kao slastičarski kolači puni margarina.

bila sam na njihovom božićnom sajmu u centru grada.
štandova stotine,
grad sav uređen,
jeftina klopa i kuhano vino,
smotebulećes (nešto slično našim fritulama, odlično)
klizalište u centru grada,
veselje, zabava, opuštencija.
pogodila sam dobar dan, nije padala kiša.
samo taj dan, tu večer :)
razmišljala sam obzirom da je bilo štandova sa krete, kanade,
mađarskih, turskih, indijskih,
zar nije mogao biti barem jedan hrvatski?
zar nitko iz turističke zajednice barem
ako ne iz veleposlanstva ili čak moje Firme
nije mogao organizirati jedan štand,
platiti ga ako je već skupo našim tvrtkama,
i pozvati naše firme da se sa svojim proizvodima pojave i prodaju ih?
zašto smo tako neorganizirani?

vegete i argeta paštete ima u manjim trgovinicama ovdje.
ne moramo ući u EU da bismo došli na EU tržište.
danas sam bila u jednoj mađarskj mesnici.
sve mađarski proizvodi, kobasice, pickova isto,
začini, paprike,iz raznih regija Mađe.
zar mi ne znamo barem kopirati ako ne sami smisliti nešto?
mislim da ćemo potpuno nespremni ući u EU
i onda se osjećati još izgubljenije nego sad.
nadam se ipak da se samo varam :(

Post je objavljen 05.01.2013. u 22:05 sati.