Marketing
suzama l'epim tapete vol.11
vratili smo se iz setnje
skinula sam se,
nahranila Einya
pomijesala sam njegovu hranu sa obrokom koji je donjela Ann sinoc...hrana u obliku srca...raspala sam se...
stala sam pred ogledalo u spavacoj...
pogledala se...
iako ispijena i sa turbo podocnjacima (kad bi skinila podocnjake izgledala bi bar 6 godina mladje znao mi je govoriti Bepica, ali to je glupo pa treba se nositi sa svime normalno sta ti zivot donosi...) pa ne izgledam ja tako lose, pomislila sam...
cak mi i neukrocena kratka kosa dobro stoji...
stala sam na vagu
mhm...
izgubila sam dvije kile od kad sam dobila nogu..
a to je kao dobro
eto vidis mala li, u svakom zlu i nesto dobro, kiselo sam se nasmijala sama sebi
natocila sam Jennynu votku i Annin burn i ubacila slamcicu
majko mila, pomislila sam zar od ranog crnogorskog jutra mala li? pa tek je podne?
nije me bilo briga...bolje otupiti..
mozda cu moci otici spavati..kao i Einy sad...spokojno spava na trosjedu
kao Buddha..
san lijeci sve..
no meni ne dolazi vise samo tako na oci
vratimo se nazad...
konobarica je dosla i najavila kraj radnog vremena...
Bepica je kao pravi gentelmann platio cugu a ja sam "odleprsala" popraviti sminku..
budimo realni otisla sam se ispisati jer vise nisam mogla izdrzati...dva jegera i dvije casetine vode (kako ne pijem bas cesto (ne bi se reklo i jucer i danas votkicaaaa LoL) tako cugu "razvodnjavam" obilno kad sam vani) cak sam trazila i trecu a i bio mi je napor stalno kontrolirati taj blesasti smijeh koji je govorio "ajmeeeeeee, kako si ti meniiiiii, joooooojjjjjjjj" nije mi stvarno bilo jasno sta se to samnom desava
naravno da sam iz glave pobrisala i bivsu koja OPET zivi u njegovu stanu, i mamu i tatu i zlu kob koja je pratila Radojkino zaposljavanje...
sjeli smo u auto i krenuli put doma...
Srebrna turbo cista i odrzavana giulietta(auto) je svirala mirzino jato:
"Apsolutno tvoj, apsolutno moj
samo mi smo taj genijalan spoj
apsolutno tvoj zivot je moj
permanentno moj, permanentno tvoj
samo ti si taj specijalan broj
permanentno tvoj zivot je moj
Apsolutno moj si broj
apsolutno ja sam tvoj
genijalan mi smo spoooj
permanentno bicu tvooooj..."
sve se polako pocelo slagati i dobijati neki oblik....
dosli smo blizu mog stana a ja sam rekla "Bepiceee, meni se ne ide doma..."
na moje cudjenje rekao je " ni meni, a di cemo?"
mhm...groznicavo sam razmisljala....
mala li pa vrapca mu nigdje ne izlazis ne znas uopce do kada bircevi rade, pojma nemas
vrti, vrtiiiiii, brzo nesto smisli
"........Apsolutno moj si broj, broj
apsolutno ja sam tvoj, ti si moj
specijalan mi smo spoj, spoj
permanentno bicu tvooooj...."
ok, ok, samo polako, mozes ti to....
huh..negdje di nema puno ljudi
da se on ne splasi
negdje u kutu
ne smije biti malo prostora
a da bude udobno
i lijepo
i ok muzika...
"a sta kazes na av. mall?" izletilo mi je iz usta, "mislim da bi njihovi bircevi trebali raditi pa bar do ponoc to nam je jos sat vremena, a sad nema tamo puno ljudi, ha, sta kazes?"
pristao je...
krenuli smo ka av. mallu..otkrila sam mu jedini free parking uz sam mall, odvela ga sporednim ulazom do lifta i na prvi kat..
"Caffe de Paris" mmmm, ok, ok, jos da bude slobodno mjesto na dvosjedu uz sam izlog
znala sam tamo sama sjediti i gledati svjetla automobila nocu..jako opusta..
mislim da bi mu to ok bilo, samo da se ne uspanici, vec sam se brinula jako za njegov problem
birc je bio poluprazan i trazena pozicija slobodna
dva dvosjeda i stol izmedju
zamolila sam mu da sjedne do mene, jer ako ce sjesti preko puta necemo se nista cuti a i pogled je bolji iz tog smjera di sam ja sjela
sutke je prihvatio a onda takticki stavio svoju jaknu izmedju nas dvoje...
ok...nista zato...i bolje, pomislila sam
ovo je glatko proslo ulaz u av mall i trazenje pozicije, okrenula sam ga da gleda van kako mu ljudi koji su u bircu ne bi radili pressing
narucili smo,
a onda sjedili smo i par trenutaka u tisini i gledali prema muzeju suvremene umjetnosti ocarani njegovim bojama i svjetlima automobila koja su prolazila krizanjem
malo smo pricali...
bilo je ugodno...
u jednom trenutku osjetim nesto toplo ispod podlaktice lijeve ruke...
ma sto?
njegova ruka?
pa kako?
na jakni?
i on ju ne mice???
covjek koji se toliko plasi dodira u vanjskom prostoru (napomenuo mi je u porukama da se on ne grli uopce, to mu nije nesto a kamo li dira u vanjskom prostoru) ima ruku ispod moje i ne mice ju??
osjetila sam nekakvav spokoj...bas sam se opustila i pustila ruku ponovo da klone na njegovu...
preplavio me onaj moj dugo trazeni osjecaj srece i sigurnosti
u jednom sam trenu isla "napudrati nos" :)
zamolila sam ga da se ustane, uvukla trbuh i krenula korakom gazele lagano njisuci bolovima put toaleta...
znala sam da me prati pogledom
kad sam se vratila, nije se ustajao nego samo sklonio noge u stranu a ja sam se onako "nespretno" nadvila nad njega vracajuci se na svoje mjesto 
sjela sam...
i opet me preplavio osjecaj sigurnosti...
srece...
onaj feeling "povratka kuci"
naslonila sam se na dvosjed
i pustila ruku da opet onako klone na njegovu koja je tamo cekala...
uskoro je dosao konobar i rekao "za 10 minuta zatvaramo"
zacudjeni smo pogledali na sat bilo je 10 manje 1 poslije ponoci (iliti hrvatski 00:50) vrijeme je jednostavno LETILO
ustali smo..predlozila sam mu da prosecemo okolo po av mallu jer mu je sad to prilika buduci da nije bio zbog guzve nikako tu
hodali smo jedno do drugoga, on me (namjerno to mi je kasnije priznao) njezno malo nespretno u hodu tu i tamo dodirivao po ruci..uh, u meni se desavala velika borba...imala sam taaakkoo zelju uzeti ga za ruku, tako mi je to bilo nekako normalno, prirodno, sasvim onako kako treba...a s druge strane sam vikala na samu sebe halooooo sta ti je, pa znas da se boji dodira??
odvezao me kuci...
giulietta je stala pred moju zgradu....
ugasio je motor auta...
uhvatila me panika...
prestala sam disati...
ne, ne, mala li, ne ljubi ga, prepast ces ga!
a zasto je on ugasio motor auta?
sta sad on hoce?
ma ne, ne...
sva u shoku i nedoumici i jako velikoj panici od toga sta dalje (velika zderacica muskaraca, hahahaha) nagnula sam se prema njemu, nespretno ga poljubila u desni obraz, udarajuci nosem u njega, otvorila vrata i doslovce bez pozdrava IZJURILA van..
srce mi je udaralo kao da ce iskociti iz mene
Post je objavljen 05.01.2013. u 12:00 sati.