osjećam se kao takav početnik
u duhovnim stvarima
sjetim se što mi je mama jednom rekla da misliš da si na konju da si naučio sve
i onda bam! odjednom moraš sve ispočetka
i da je to život
da konstantno moraš sve ispočetka
da ne postoji nijedna škola koju možeš proć da ju ne moraš proć iznova i iznova
svaki put ti je nova
kao da zaboraviš.
kao da u meni postoji kaos emocija i kaos nekih neizrečenih (u mislima neizrečenih) nagona koji se iz dana u dan redaju i stvaraju, stare zamjenjuju novi istih profila i istih situacija, škole koje se ponavljaju na neke nove uber level-up načine
ne mogu ni prepoznat što se sve odvija u meni
čujem 10ak različitih glasova odjednom i sklisko je tlo nad kojim se nalazim
krovovi promaču oni koje sam godinu dana tako revno zidala
nadograđivala
popravljala
njegovala.
odjednom te vlastite brije (kojima si povjerovao) dovedu do najnevjerojatnijih mjesta
i najvećih izazova samo da ti pokažu
da nisi vladar ničega
i da sve moraš vječno ispočetka.
i svaki jebeni put
se nadaš da će ovaj put biti drukčije
da će ovaj put ishod biti pozitivan za tebe
iako zadnjih 1000 puta nije bio
i to je takva jebena karma koja te ujebe
na najosjetljivije mjesto
da ti pokaže da, jebiga, neće bit drukčije
i da, jebiga, se moraš jednom zasvagda i vazda
naučit
bit sam svoja stijena
a ne se hvatat za neke druge i borit se
za svaki dah iznad vode
(tako se osjećam u zadnje vrijeme kao da nosom provirujem van između tisuća valova koji me potapaju)
(a šta je najsmiješnije od svega- to je sve u mojoj glavi)
i šta je najtužnije od svega
lagano uživam u tome.
sama sam.
sama sam.
sama sam.
vrlo sam sama.
sve što se odvija
nije vezano uz mene.
tko sam ja uopće?
što se točno događa?
čemu ovo sve?
ajde me samo voli
ajde da samo ovo uspijem
da mogu preć
na nešto novo
(besmislene riječi, neverending škola)
i stalno je se sjetim
stalno. je se. sjetim.
svega što mi je rekla, sve što je ostavila
meni
i to mi je najsvetija stvar na svijetu cijelom. i vidim ju u njemu. vidim ju u njemu. dok on priča kao da ona priča.
nekad tolko žudim za njim. znam da se nekim ljudima čini patološki- zrela je za vrapče- ali
ne pričam o tome. ne pričam o tome uopće
tolika je planina ljubavi u meni prema njemu da bi mogla pričati o tome godinama
i ne postoje riječi zapravo- ne postoje riječi.
noć.
Post je objavljen 05.01.2013. u 01:13 sati.