Marketing
Korčulanska kovnica u rukopisu Antonija Paulinija iz XVIII stoljeća
Korčula Mint in Antonio Paulinio's Manuscript from 18th Century
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
Faksimil originala početka štampane bilješke
U biblioteci Korčulanske opatije čuva se rukopis dr. Antonija Paulinija: Istoria ecclesiastico -profana di Corzola u 25 poglavlja, iz XVIII stoljeća. Dvadeset i prvo poglavlje ovog rukopisa nosi naslov „Descrizione del padre Froelich sull'acennate monete Corzolane“ (vidi sliku). Po mišljenju ovog, tada najpoznatijeg numizmatičara, neki grčki novci s natpisom K©PKYPAI©N kovani su u Korčuli.
Froelich priopćuje tri tipa tih novaca:
1) Av.: Goli satir izlijeva amforu (vrč) u veću posudu. Iza njega lijevo lebdi ribica okrenuta na dolje.
Rv.: Goli Bako jaši na panteri (panthericus)
2) Av.: Boginja pobjede Nika stoji okrenuta naprijed s uzdignutim rukama i krilima.
Rv.: Orao drži u kljunu grančicu.
3) Av.: Potpuno identičan novcu pod 2) s jedinom razlikom što orao mjesto grančice drži u kljunu grozd.
Sam Froelich naglašava, da se ovi novci ne smiju miješati s novcima otoka Krfa, koji je u antičko doba nosio ime Korkira, dakle isto kao i naša Korčula.
Ovo atribuiranje nekih novaca navodnoj kovnici u Korčuli bazira se pretežno na likovnom sadržaju na samim novcima: voda, vino, grozd, ribe, amfore.
O plodnosti otoka Korčule govori i humanistički pisac Fuscus Palladius (XVI stoljeće). U svojem djelu „De situ et ore Illyrici“ piše da Korčula „obiluje vodom te posjeduje žito, vino i ostalo što je potrebno za prehranu stanovništva“. Isto tvrdi i engleski pisac James Spon (XVII stoljeće) u svom putopisu, pa pored prihoda od vinograda spominje bogati ulov ribe (sardele). I amfora na jednom tipu ovih novaca poslužila je kao oslon za tvrdnju da su ti novci kovani u Korčuli. Amfora je simbol vina i trgovine vinom. O ovim glinenim posudama (amforama) govorio je već i Aristotel. I Dionizije Perieget govori o dvjema Korkirama, od kojih je jedna u Jadranskom zalivu, koju zovu i Crnom Korkirom, i tvrdi, da je u ovoj Korkiri kovan i novac i da su joj pravo kovanja dali Rimljani.
Froelich smatra da dva tipa novca s Korkire sa prikazima pobjede simboliziraju slobodu koju su joj dali Rimljani, i da je tom prigodom dobila i pravo kovanja novca. Prema mišljenju Froelicha, novce, na kojima su razni oblici posuda i natpis K©PKYPE©N ili K©P, treba pripisati Korkiri Nigri, dakle Korčuli.
Golz (od XVII na XVIII stoljeće) i Beger stavljaju u isti red i jedan novac, na čijem se aversu nalaze tri slične amfore s natpisom K©PKYAN, kao i drugi primjerak s amforom, koja je ukrašena grozdom i ima natpis K©P.
O značenju i postanku imena Korkira Froelich ne tvrdi ništa sigurno, dok neki Korkirom nazivaju vrstu kraćih brodova, kojima su se služili stanovnici otoka Korčule. Na kraju teksta dodana su dva crteža novca, za koje Froelich drži da su kovani u našoj Korčuli.
Ove tvrdnje i atribucije stvarale su pomutnju među numizmatičarima sve od XVIII stoljeća, dakle od vremena, iz kojega potječe rukopis Paulinija, koji se čuva u biblioteci Korčulanske opatije.
Autor: Bartol Zmajić
Izvor: Obol, glasnik HND, broj 34, Zagreb, godina 1982.
111
Post je objavljen 01.01.2013. u 20:20 sati.