Pregled posta

IDEMO DALJE, idemo dalje u EU, idemo dalje u "elitni klub"...

Iako sve manje, ali još uvijek mnogi hrvatski naivci, uključujući i oni koji nisu na referendumu glasovali za ulazak Republike Hrvatske u EU, nadaju se boljem sutra, upravo zbog pridruživanju „elitnom klubu“, kako Europsku uniju zovu u Banskim dvorima i saborskoj oporbi (HDZ). IDEMO DALJE, triješti iz svih truba od strane truba „hrvatske“ politike, idemo u EU, u „elitni klub“, i tamo nas čeka, što, med i mlijeko? Ako nas tamo ne čeka med i mlijeko, ali sigurno će bit bolje, jer gore ne može bit – tješi se prosječni Hrvat. Je li nada realna, ili se iza nade krije običan „spin“, odnosno ordinarna laž. Od goreg stanja uvijek može biti još gore, ali ne i bolje, jer narod ništa ne poduzima da se zaštiti!

Mnogi naivni Hrvati ne mare za državni suverenitet, za hrvatsku nezavisnost koja ulaskom u EU postaje nepostojeća „nezavisnost“ na papiru, a da ne govorimo o onim zemljama u kojima je uveden euro, i koje su pristupile euro-zoni, jer su najnovijom centralizacijom u EU uvedeni strogi nadzori nad državnim proračunima zemalja-članica euro-zone, a određivanje državnog proračuna spada u osnovno načelo suvereniteta svake nacije, to znamo iz povijesti kada se hrvatska politika u Austro-Ugarskoj Monarhiji nakon Hrvatsko-Ugarske nagodbe iz 1867. godine borila za „hrvatski državni proračun“ koji se određivao u parlamentu u Budimpešti. Sada se proračun ne određuje u euro-zoni od strane EU-parlamenta u Strasbourgu, kao u Austro-Ugarskoj u Beču i Pešti, nego u Bruxellesu od strane Europske komisije – imenovanog birokratskog tijela EU čiji komesari nisu birani na demokratskim izborima, a da se ne govori da državnim proračunima zemalja-članica EU od sada upravljaju u stvarnosti međunarodni bankari, te je na djelu centralizacija narodnih banaka pod kapom Europske centralne banke širom euro-zone kao završnom koraku potčinjavanja nezavisnosti svakog naroda koji u EU uopće nema status naroda nego su kruške i jabuke pobacane u jednu zdjelu zvana „građani“, a tih građana ima u EU preko 500 milijuna. Hrvatski građani će u tome moru činiti kapljicu, odnosno manje od jedan posto (1%). To će biti kraj hrvatskog identiteta, a ne samo suvereniteta. Hrvati nisu skužili da je suverenitet osnova materijalnog prosperiteta, i da bez nezavisnosti nema blagostanja. Čak i u situaciji kad je zemlja opljačkana iznutra, a ima još formalno suverenitet, standard je bolji nego li će bit u Europskoj uniji kad Hrvatska postane dio tog „elitnog kluba“ u kojemu se pljačka efikasnije nego u RH pod vladavinom eks-komunista. Treba samo pogledat susjednu Sloveniju, i vidjeti kako je propalo slovensko narodno gospodarstvo od trenutka pristupanja Europskoj uniji 2005. godine, a pogotovo od priključenja euro-zoni. Stoga i ne čude masovni prosvjedi u deželi. Bit će ih još, i bit će još žešći, s pravom.

No, pogledajmo u trenutcima kada RH još nije formalno regija regije Europske unije, odnosno prirepak prirepka, dakle, pogledajmo kako 500 milijuna „građana“ EU uopće živi u ovoj umjetnoj tvorevini bez granica, a granice su prvenstveno ukinute zbog slobodnog toka kapitala i roba, bez carina, a ne zbog slobodnog putovanja ljudi:

Po najnovijim podatcima Eurostata je 120 milijuna građana Europske unije siromašno, a to znači da zarađuju ispod 60 posto prosječnog dohotka u zemljama-članicama Europske unije [Eurostat je službeni Statistički ured Europske unije, sa sjedištem u Luxemburgu]. U Njemačkoj je svako šesto dijete gladno, i živi u siromašnim odnosima, a po podatcima Deutsche Welle nekoliko milijuna kućanstava u Saveznoj Republici Njemačkoj nema struje, jer ljudi nemaju novac da plate potrošenu električnu energiju, tako da su im distributeri isključili priključke. Milijuni Nijemaca žive u mraku. Njemačka je, inače, najsnažniji „motor“ Europske unije.

120.000.000 „građana“ EU siromašno

Direktor Međunarodnog odbora crvenog križa, Yves Daccord, je u razgovoru za danski list “Politiken“ upozorio da ovu organizaciju očekuju loša vremena u Europskoj uniji, i da se preokrenuo trend pružanja pomoći siromašnim i potrebitim ljudima, jer da većinu usluga međunarodni crveni križ ne pruža više izvan Europske unije, nego više unutar Europske unije. Dakle, gladnih nema samo na Haitiju, ili na jugu Sudana, nego i u Europskoj uniji. Kriza u euro-zoni uzela je svoj danak, ljudi su izgubili radna mjesta, potrošili ušteđevinu, prodali svoje nekretnine, i osiromašili – pali su na prosjački štap. Gospodarsko-financijska kriza u EU grabi velikim koracima naprijed, preko leševa ljudi. Dana 2. siječnja 2013. čelnik Međunarodnog odbora crvenog križa je izjavio:

„Slijedeće dvije do tri godine će vremena u Europi, po našim procjenama, biti jako teška“, i upozorio je o narodnim ustancima u Europskoj uniji koji će rezultirati kao posljedica gospodarske krize.

Ljudi su gladni kruha, ne više samo u afričkim zemljama nego i u mnogim europskim zemljama i metropolama, kao u Ateni, na primjer, gdje su otvorene mnogobrojne pučke kuhinje, čak i na otvorenom, pod vedrim nebom, ali i one presušuju, jer sve više izostaju donacije dobrih ljudi Crvenom križu, jer i dobri ljudi, a pogotovo oni, postaju siromašni „građani“ EU.

U Kraljevini Španjolskoj, primjerice, dva milijuna ljudi prima pomoć od Crvenog križa (zemlja ima oko 30 milijuna stanovnika), što znači da preko šest posto Španjolaca traži od države i organizacija poput Crvenog križa pomoć za prehranu, a od tog broja je 300 tisuća „građana“ ekstremno siromašno, dakle, nema šanse da bi se sami mogli prehranit bez pomoći drugih.

Gospodin Daccord je naglasio, da se Crveni križ nalazi pred još nikad viđenim izazovima u povijesti, uključujući oba svjetska rata i sve prirodne katastrofe i revolucije u posljednjih 100 godina, jer „razlika između socijalnih potreba ljudi, i načina na koji im se može pomoći, je drastično porasla“.

Dakle, da ponovimo, na osnovi službenih statističkih podataka Europske unije, 120 milijuna građana EU, od preko 500 milijuna, živi ispod granice siromaštva.

Međunarodno odbor crvenog križa vidi potrebu pomaganja ljudima u Europi više nego u inozemstvu, na afričkom kontinentu ili drugdje u svijetu.

Tko bi rekao da će se euro-zona pretvoriti u dom siromaha, u kojemu za pomoć vapi 120 milijuna ljudi. U isto vrijeme EU, i zemlje-članice euro-zone, poklanja stotine milijuna i milijarde eura bankama koje su prouzročile euro-krizu, i to isključivo radi spasa privatnih banaka, a ne narodnih gospodarstava i radnih mjesta, jer njih se uništava, i kapital se prelijeva s dna prema vrhu, u pohlepna usta tzv. elitista u „elitnom klubu“.

U inozemstvu se već mnogi čude Hrvatima što još uopće ulaze u EU, i smatraju nas zbog toga „luđacima“ i „slijepcima“, jer imamo priliku se spasiti, ali trčimo ravno u katastrofu.

Međunarodni odbor crvenog križa upozorava da u zemljama-članicama EU slijede narodni i oružani ustanci, građanski ratovi i revolucije. No, bez brige, elita EU je vodila i o tome računa: elitne postrojbe specijalne policije, i specijalne vojne jedinice, spremne su na svaki ustanak da ga uguše u krvi, bez obzira na cijenu, jer cilj opravdava sva sredstva, a cilj je autokratska vladavina „elite“ (vlasnici krupnog kapitala, bankari, naftaši, tajkuni i dr.)

O takvim vijestima, kao što je službeni statistički podatak Europske unije da 120.000.000 njezinih građana, odnosno oko jedna petina stanovnika EU živi ispod granice siromaštva, nema ni riječi, a kamoli rasprave u „hrvatskim“ mas-medijima, nego je glavna preokupacija „hrvatski zločini u Domovinskom ratu“, i novi zdravstveni odgoj u školama, koji je, usput rečeno, NWO-program, dakle, program Novog svjetskog poretka uspostavljen po međunarodnim bankarima s Wall Streeta i londonskog Citya, i po svemu sudeći radi se o pedofilskom programu koji se nudi kao „moderni“ program u odnosu na „srednjovjekovnu“ Katoličku crkvu u Hrvata.

Zemlja se uoči ulaska u EU nalazi pred uvođenjem srpske ćirilice u oko 20 općina u Hrvatskoj (od oko 120 općina), što nije postojalo ni u vrijeme komunizma kada su vlast u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj većinom držali srpski komunisti. Ono što nije uspjelo u velikosrpskoj agresiji, srpska dominacija, postiže se u miru, legalno i legitimno preko hrvatskih zakona koji su izglasovali saborski zastupnici, … da, točno rečeno „saborski zastupnici“, a ne narodni zastupnici, i te i takve saborske zastupnike je hrvatski branitelj i junak Siniša Glavašević u Oporuci Vukovara nazvao s pravom „izdajnicima“. Oni su jučer izdali Vukovar, a danas cijelu Hrvatsku. Pošto Hrvati nisu čuli vapaj hrvatskih branitelja Vukovara, danas vape za Božjom pomoći, ali - pomaže li Bog onima koji si ne žele sami pomoć?

Sjećamo se Hrvatske demokratske zajednice koja je u suradnji sa svojim saborskim partnerom Socijaldemokratskom partijom („Savez za Europu“) promijenila Ustav Republike Hrvatske, i odredbu o referendumu po kojoj je referendum pravovoaljan samo ako mu pristupi većina državljana, tako da je referendum o pristupnju Europskoj uniji održan u veljači prošle godine (2012.) po novoj odredbi, po kojoj je dovoljno da ispod 50 posto hrvatskih državljana izađe na pravovaljani referendum, i zaista, ispod 50% hrvatskih punoljetnih grana izašlo je na referendum o pristupanju EU, koji bi prije ustavnih promjena propao, i bio proglašen nevažećim. Tako je manjina Hrvata odlučila o sudbini većine. Sramota! Tko je ikad pitao hrvatske građane žele li promjenu ustavnih odredbi, i uopće, početak pregovora za učlanjenje u EU? Ni Tuđmanova vlast nije pitala hrvatski narod na referendumu želi li Ustav koji je skrojio HDZ na Božić 1990. godine, po kojemu ispada da je hrvatska država stvorena od komunističke partije i partizanske šumske skupštine ZAVNOH u Drugom svjetskom ratu. I onda će jednog dana neke hrvatske budale stavit u preambulu Ustava, da se hrvatski suverenitet potvrdio ulaskom RH u EU, dana 1. srpnja 2013. godine? Ako Hrvatske tada uopće bude.

Kaže umirovljeni general Markač, da je Hrvatska sad konačno slobodna nakon oslobađajuće presude haaškog suda generalu Gotovini i njemu. Kakve li samo zablude. Nevidljivi lanci za svakog Hrvata su već odavno skrojeni po mjeri stranih čimbenika i njihovih domaćih slugu.

Optuživanje Hrvata za sve i svašta od svakakvih mizernih izdajnika i stranih plaćenika u zemlji, i njihovih gazda u svijetu, jest svakodnevno i sveobuhvatno, a Hrvati unatoč svojoj državi nemaju vlastiti PR da se brane, a HV je ionako ukinut, postoji formalno od nekoliko bojni koje se bore u Afganistanu. Zato jača specijalna policija – udarna igla svakog režima u Banskim dvorima. Tuči će radnike, i narod, bez ikakve milosti, pucat će bez ikakvog upozorenja, hapsit bez najave, sudit će se po kratkom postupku za svaki neposluh, ali samo u slučaju da Hrvati ostanu razjedinjeni, a za sada su razjedinjeni jer su ih razjedinili udbaši kojima opet dolazi loša vijest iz Njemačke, naime, nedavni posjet njemačkog predsjednika Joachima Gaucka Zagrebu rezultirao je najavom europskih uhidbenih naloga za čak 11 jugo-udbaša, uključujući i za oca od savjetnika predsjednika Republike za nacionalnu sigurnost. Možemo si mislit u kakvoj to „nacionalnoj sigurnosti“ žive Hrvati u RH kad o toj sigurnosti brine udbaška krema. Udbaši će bit uhićeni i izručeni Saveznoj Republici Njemačkoj pod optužbom da su ubijali hrvatske emigrante, dakle, borce za slobodu, jer im RH ne želi sudit, naprotiv, vlast, bez obzira na predznak koalicije, pružila im državnu zaštitu. Sjetite se Josipovićeve PravDe! Nijemci, kojima je zaista stalo do prave pravde, misle drukčije, da se, naime, udbašima treba sudit zbog svirepih ubojstava nad Hrvatima koji su ubijeni od strane jugoslavenskog državnog terorizma na tlu Savezne Republike Njemačke.

I na kraju, pošto je HDZ volio godinama koristit geslo Slobodana Miloševića, „IDEMO DALJE“, onda, dakle, idemo dalje, u EU, u „elitni klub“, jel tako? Radnici su gladni u RH. Kako li će tek bit, i koliko njih, gladni u EU, od 1. srpnja 2013. nadalje?

Na samom kraju jedan podatak koji će nas posramiti, i učiniti ljubomornima: nezavisna država Island, taj otok u Atlantiku na sjeveru Europe, koji nije dio EU, upao je zajedno s drugim zapadnim zemljama u gospodarsko-financijsku krizu, jer su se islandski bankari kockali, i prokockali islandsko narodno gospodarstvo. Međutim, ova demokratska zemlja, koja je, ako se sjećate, prva u svijetu priznala nezavisnost Hrvatske, se sama izvukla iz krize, bez pomoći lisičinog Međunarodnog monetarnog fonda, uzela povoljniji kredit od Ruske Federacije, i jednostavno uhitila svoje bankare koji su prouzročili krizu, te im se sudi pred pravnom državom, i nacionalizirala privatne banke, odnosno stavila ih u portfelj vlasništva islandskog naroda, i polako ali sigurno ih sanira od poreza Islanđana, ali ih ne vraća privatnicima nego banke sad rade jedino u interesu islandske nezavisne države. Da je Island kojim slučajem član EU to ne bi mogao napraviti, t.j. ne bi mogao izać iz krize, nego bi potonuo zajedno s drugim zemljama-članicama. Jeste li čuli za veliku krizu u nezavisnoj državi Kraljevini Norveškoj, ili možda u nezavisnoj državi Albaniji? Pogledajte glavni grad Albanije, Tiranu! Neboderi kao u New Yorku, a do jučer su imali samo betonske bunkere komunističkog diktatora Envera Hoxe. Pametnome dosta!

CBK





Post je objavljen 04.01.2013. u 19:01 sati.