Da li su to neke novogodišnje odluke ili su samo ljudi došli k pameti,neznam.Koliko god teška situacija današnjice bila,postoje one čiste duše zbog kojih smo još tu di trenutno jesmo.Duše koje nam mogu uljepšati dan i dati nam do znanja da razmislimo malo o sebi u dubinu.Da moramo shvatiti da male stvare čine velike.Da je jedan osmjeh besplatan i tako lagan za napraviti a nekoga može lijepo razveseliti...uljepšati mu trenutak.Mala djela velikih ruku.Samo što je problem što smo mi velikih ruku kada treba primiti neki poklon a malih djela kad se treba odvojiti od nečega svoga.Često sretnem one ljude što te mole za koju kunu a vidim im u očima da im treba za neki fiks ili cugu i sere mi se od takvih.Ili one cure što nosakaju djecu po ovoj hladnoći i traže nešto novaca da prehrane djecu.Samo im kažem da pronađu posao.A nekoliko puta sam dobio pogrdni odg tipa ko te j*** i slično.Žalosno je na što smo morali spasti.Da prosimo jedni od drugih.Tuga i bijeda.I dok obavljam posao što moram,tamo negdje u svome svijetu.Naiđem na one čiste duše.Danas dodem do auta na parkingu i sjednem u nj i vidim za brisačem papir neki i odmah mi u glavi prođe misao tipa opet ti letci..Izadem van da ga uzmem kad skužim da je to nešto napisano na papiriću iz kafića prekoputa i parkirna karta koja još vrijedi.Sjednem zbunjen u auto i krenem čitati."Dok sam išla u svoj auto,slučajno sam vidjela da Vam je izašla parkirna karta pa sam Vam je produžila jer je gosp. koji provjerava parking šetao tuda.Ugodni ostatci blagdana.Pozdrav :) " U tom trenutku me prošao val topline i sreće.Nisam mogao vjerovati da je netko stvarno potrošio 5 kn za mene totalnog nepoznanika.Ali nije ni bitna vjrijednost toga kolika je vrijednost samog djela koja je ta osoba napravila.Otrčao sam u kafić preko i pitao konobara da li je netko možda tražio papir i olovku od njih.Pa mi je konobar odbrusio samo kako bi on to trebao znati.Ali nema veze,nije mi time uspio skinuti niti na trenutak osmjeh sa lica.Izađem van iz kafića i gledam uokolo pokušavajući uhvatiti "počinioca" ovog djela.Ali bezuspješno.Na putu do doma,gužva kao i obično.I na pješačkom ispred stoji baka sa nekim kolicima pokušavajući( po meni već duže vrijeme) prijeći cestu.Odjednom auto ispred mene se zaustavlja i pali sve četiri svjetlosne oznake na autu i izlazi van.Ja potrubim sa isfrustriranošču gužve da krene dalje,a on se nije niti obazirao na mene.Otišao je do bake,uzeo joj kolica i polagano krenuo ju prevoditi preko ceste.Time zaustavljajući aute iz drugog smjera te ju uspješno "prenio" preko ceste.Čime mu je ona zahvalila lijepim osmjehom od uha do uha.Ljudi u blizini su mu zapljeskali na što se nije uopće obazirao nego je sjeo u auto i krenuo dalje.U tom trenutku sam osjetio užasnu nelagodu što sam mu potrubio.A on,tako nesebičan čovjek odbio je zahvalu(pljesak) i nastavio dalje te nam ostavio svima takvu šamarčinu realnosti da ja ni sada još nisam svjestan cijele današnje situacije.Zbog takvih ljudi još ima nade.Ima nade za sve nas koji sve obavljamo i radimo iz rutine,a ne radimo svjesno.Pokušajte razveseliti nekoga,osjećat ćete se odlično.:) A sad samo zamislite kad bi svaki čovjek samo jednom dnevno napravio tako neku dobru stvar,ne veliku,ali dobru nekom koga uopće ne poznaje.Koliko bi ljudi bili veseliji i dobročudniji...ah taj svijet...
Post je objavljen 04.01.2013. u 12:44 sati.