Marketing
Rascijepkala sam se. Negdje sam davno pročitala nešto o kidanju duše na komade kako bi ponegdje zauvijek ostao.
Evo, rascijepkala sam se kod tebe, kod njega, kod nje i kod ove, kod one, kod onoga, kod ovoga.
I što je vrijedilo? Koliko je koštalo? Cijena je, valjda ta da su moji dijelovi ostali kod sasvim prolaznih ljudi, prolaznika mom vremenu, mom stvaranju, mom kreiranju u nešto što sam sada.
Vratite mi moje dijelove!
Vratite ih, svi redom - da ih djelim dalje; onima koje opet prepoznam kao dovoljno razborite, kao dovoljno slične, kao dovoljno sigurne za moje zatišje.
Evo, bježim uskoro negdje. Koliko uskoro, to su mjeseci?
Pa, vrijeme brzo prolazi, djetešce drago!
Na tvojim kovrčama se neće ni primjetiti.
Vratite mi moje dijelove da krenem opet dalje i prosipam ih gdje god me srce bude vuklo.
I kada ih vratite, zaboravit ćete da sam ikada bila tu, da sam disala na istom jastuku s vama, da sam podjelila s vama posljednji dim cigarete ili, posljednju novčanicu, posljednju maramicu, posljednju riječ.
Zaboravit ćete i tek poneka magla Vas možda sjeti da smo šetali onim hladnim ulicama beskonačnosti djelivši slične snove i slične osjećaje u te sate. Oni sati kasnije su bili samo moji, vaša ljubav je nestala, a moja nije ni prestala da traje.
Vratite mi moje dijelove! Zaboravit ćete da ste mi mrsili kosu, da ste me nježno poljubili u obraz, da ste sneno zaspali pored mene i da sam slušala lude otkucaje srca. Sve se zaboravlja, mladost i starost. Zaborav je dar ili propast.
Vratite mi moje dijelove! Još bih nekome poklonila osmijeh, poklonila suze radosnice, poklonila tragove, poklonila onaj susret na kraju vremena, a početku nekog novog života.
Post je objavljen 04.01.2013. u 03:13 sati.