-otvori oèi twirle, ne možeš tako visit sa grede-govorio mu je majèin glas
-naravno da mogu, mama, ta ja sam šišmišššššš-samouvjereno joj je odvratio
-to što žmiriššš i šššuššškaš dok govoriššš ne èini te šššišššmišššem, šššuššškanje je genetski u našššoj obitelji-
-šššališššse jelde, mama?-
-jok. uopæe.-
-ako nisam ššiššššmišš, kako to da sam naopako? ha? ha?-
-zašššto misliššš da si naopako, sine? možda je svijet naopak? ha? ha?-
-da je svijet naopako, onda bi pao meni na glavu. belj.-
-otvori oèi sine, i uvjeri se...-
--nemam oèi, ja sam šššiššššmiššš-
-imašš oèi, samo žmiriššš. namjerno žmiriššš-
-ššta ako zbilja otvorim oèi? višše nikad nebih bio šššiššmišš, ne mogu toliko riskirati.-
-nisi vražji ššiššmišš, sine. otvori srce, ako ne želiššš oèi. pusti da svjetlost uðe.-
-otvorio sam srce, i neke muhe su mi ušššle, pa sam ga zatvorio. a koliko ja znam fiziku, svjetlosti nema u peæini. noæu-
-to su bila usta, ne srce, a da si šššiššmišš, muhe bi ti prijale, a svjetlost je svjetlost spoznaje, istine.-
-zašššto bi mi muhe ulazile u usta, da nisam ššišššmišš? vidišš da sam u pravu.
i kako da ja znam da si ti uopæe moja mama? možda èekaššš da otvorim oèi i pitam te; mamice, mamice, zašššto imašš tako velike zube? ha? želišš me prevariti...a za istinu, the truth is outhere, a spoznaja je otjerala adama iz raja zemaljskog. nema ššššanse da otvaram išššta viššše-
-ok. ako si šššiššmišš, pusti gredu-
-a ššššto ako ipak nisam? ili ako je zemlja iznad mene, i samo èeka da pustim gredu kojom se drži da ne padne? ili si ti zli vuuk koji se pretvara da je moja mama? ne. nepuššštam-
-dosadan si twirle. pusti gredu. vukovi ne jedu šššišššmišše, vidi mi bijelu capu, ja sam tvoja mama.-
-šššiššmišši nemaju bijelu capu. ti si vuk! ti si vuk!!!-
-to ti cijelo vrijeme pokušššavam reæi sine. ja sam vuk. i ti si vuk, ne šššišmiššš-
-i èovjek je èovjeku vuk, možda je i šiššmišš šiššmiššu vuk, možda smo ipak šššišššmišši...-
-aj' silaz' s grede, nemoj da ti ja dolazim gore!-
bila je to prijetnja
ozbiljna prijetnja
twirl je polako otvorio jedno, pa drugo oko
ništa se nije vidjelo
ili je bio mrak ili...
-mamaaaaa-
-sineeeeeee-
-ipak smo šššišššmišišii, jelde?-
-jesmo, sine, jesmo, kako da nismo. doði mami, da ti pokažem zašššto imam tako velike zube, hehehe!-
-znao sam da me hoæešššš pojesti, ti straššššni stvore..-
-ako si znao, trebao si biti oprezniji. sad ti je kasno,...-
borba za goli život èini èuda...
daje nam snagu koje nismo niti svjesni...
krajnjim naporom sam se, držeæi se jednom ruèicom za gredu, drugom poèešššškao iza uha....
(ovaj zapis je fikcija. svaka sliènost sa stvarnim ljudima i dogaðajima je sluèajna)
Post je objavljen 03.01.2013. u 23:28 sati.