Pukla Štikla, Sedam Ranjenih! (Kad je Sedam Centimetara Previše)
Ponekad je ženi i sedam centimetara previše...
Da se razumijemo, nije nitko protiv visoke pete, nikako, ali što je previše, previše je.
Pa nismo u cirkusu!
Možemo se složiti oko teorije kako visoka peta čini ženu privlačnom/privlačnijom, ali pretjerivanje sa visinom pete sigurno vodi ka katastrofi mjerljivih i vidljivih razmjera.
Baš jučer smo govorili maloj Marici, unuci staroga Jove kamiondžije: "Nemoj toliku petu, jesi normalna, pa ne znaš ni u papučama hodat' kako treba, a planiraš se šepurit' po dalmatinskom kamenu u tim višecentimetarskim štulama, nemoj..."
Naravno da nije poslušala, gledala onu emisiju što vode kreteni, o našim i stranim zvijezdama (čitaj "selebova", (od "celebrity")) i odlučila i ona probati kako je to hodati na prstima cijelu večer.
Bio bi to smiješan prizor, da nije bio žalostan: nabadanje nevisoke ZGODNE cure, naše prijateljice, po kamenom popločanim ulicama, nesiguran hod - pogled često uperen u pod, korak raskorak, hop - hop...
Sedam centimetara u ovakvom slučaju postaje vrlo relativan pojam, sedam centimetara je ovaj put, u ovom slučaju, za ovu djevojku bilo previše, bilo je to svima kristalno jasno...
Još se i dobro držala s obzirom na neiskustvo hodanja u visokim potpeticama, ali nije bilo dovoljno dobro.
U jednom trenutku dogodilo se najgore: prilično špicasta peta je zapela između kamena, pukla, Marica izgubila ravnotežu, srećom dohvatila rukama našeg prijatelja Hrvoja kojemu je od siline povlačenja ispala limenka pive i sve nas poprskala.
U istom trenutku mala Marica je počela glasno jaukati: ozljeda gležnja, nešto krvi, povreda nogometnim rječnikom negdje između prekršaja na Eduardu i penala na Mandžukiću.
Svi troje smo završili na podu u prilično čudnoj pozi - ovaj put nam nije bilo do smijeha, samo smo kratko i glasno opsovali sve što je trebalo i počeli sanirati štetu na Marinom krvavom gležnju...
Pukla štikla - troje ranjenih, plus duševna bol četvorice promatrača:
Visoka peta - sedam ranjenih.