Mislio sam da se s Novom nešto mijenja...ali, jok.... režim ostaje isti, ni godina dana nije pomogla da se stanje popravi
Kako god, uplovio sam u neke nove vode... 2013 godine.. nepoznata mi je i sasvim oprezno hvatam svaki novi dan. Iznenađenja, neke loše vibre okoline, tračevi, ma koje sve nazive nosili, nisu ostali u prošloj godini... već se, nekim novim putevima, šuljaju i u ovu...no, poučen i iskustvom ali i osvježen godinu dana više životom, odlučio sam dočekat ih mudrije ... kako mi i godine nalažu.... no, svakako, ono vrednije što sam prenio i u ovu godinu su ljubav dragih osoba, moje „obitelji“, prijatelja, svih onih koji su ma kojom notom pozitivno takli moj život.... na tim ću se notama uvijek rado zadržati, te ću note, uvijek, rado svirati......
U kreativnost naše drage Gali već sam se imao prilike uvjeriti...ali, portret „happy family“ koji je napravila i uručila mi ovih dana izazvao je u meni neke tople osjećaje... iako, kada sam se malo bolje pogledao... shvatio sam da je to slika iz nekih prošlih dana...jer bojim se da više ne bum s daskom jurcal po moru... ali, lijepa slika za sjećanje na prošla ljeta... punica je ispala...a čist dobro... čini mi se da je ovaj tren došla od frizera...ali, kolači.... ipak su kolači... a Junac kao pater familias, kako je i red, dobio je i veliko iskreno pismo drage Gali.... nisam ga vidio jer je ono ipak „poslovna tajna“...ali dio koji je suznih očiju podijelio s nama i zagrljaj koji je nakon toga uslijedio dao mi je za pravo da znam... osjećam.... toplinu. snagu i iskrenost istog...
Odlučili smo sve ovjekovječiti slikama za obiteljski album.....krenuli smo fotografu
Namještao sam se, sredio...a fotograf kao da je zaboravio kako su nekada obitelji dolazile u njegov prostor ovjekovječiti svoju idilu...prvo je bio zbunjen a onda, pokušavajući oponašati majstore od kojih je zanat učio, nespretno je „zahtjevao“.... te okreni se, malo se uspravi ( ne pita jel mogu) malo tu dasku pomakni, skriva ti tijelo ( nikako da shvati da njome pokrivam ovu mješinu koja je narasla kao da ću rodit...a možda i hoću, ko zna.... ), malo se počešljaj.... pa kaj ne vidi koliko sam se potrudio za ovu frizuru, cijela tuba gela je na kosi samo da se ovako lijepo vidi svaka dlaka.. iscjedio me totalno
Punica sa svojim poznatim kolačima ( ovako ju je Gali vidla kad je skrivečki radila mi tortu za imendan)..... ni ona nije bila pošteđena „sagledavanja“ iz svih profila...
Punac sa svojim stalno zauzetim rukama...ili, kako bi ja rekao „pa vi uvijek imate pune ruke posla“... bilo novina, šaha, klope, cigarete, suđa... njemu nikad nije dosadno i nikad nema prazan hod.. od njega pokušavam i ponešto naučiti...
Konačno, došla je na redi i obiteljska fotka .. .e tu je tek bilo rošada... ti tu, ti tam.... prvo sinek u sredinu
Hm... ipak je bolje pater familias
Koji klipani... pa dami je mjesto u sredini
Konačno, ovjekovječili smo ove trenutke... meni za album a punici ostaju figure u njezinom kutku dragih predmeta.... obitelj na okupu.... ma ne mogu svoj „kipić“ uzeti... pa nedostajao bi im.... iako, mislim da sam im već dosadio svojim stvarnim prisustvom i nekako se „bojim“ da će uskoro reći... „ sad te imam u regalu... možeš doma“ ali do tada... još ću „uživati“... iako nije lako, ali....
I što na kraju reći... draga Gali, već sam ti rekao koje si oduševljenje izazvala... ali, ne mogu a još jednom ti ne zahvaliti na ovom darku.... hvala ti! i znaš, divim se tvojem umijeću...ali, ove ću godine bolje paziti na ježince kad sam na moru... e pa neće mi ih više niko popaliti...
I ako se po jutru dan poznaje.... ako sam dobro naučio lekciju, ako uspijem savladati neke porive „revanšizma“ koji me ne napuštaju i prepustim se onom dobrom i lijepom što život nosi, ako uspijem razlikovati to dvoje... ako....siguran sam... ova godina dobro je počela....
Post je objavljen 03.01.2013. u 18:15 sati.