Pregled posta

K PIVOVARI, Ilica 222, Zagreb

30.12.2012

http://www.kpivovari.com/

Ovog Božića, Švrćo i ja odlučili smo se darivati na malo drugačiji način. Umjesto ‘’na se - poda se’’ poklona, dogovorili smo si pokloniti nešto ‘’u se’’, što i nije neko iznenađenje za nas prasce
Švrćo je napravio izbor restorana, ja sam izabrala, ali moj demokratski mužjak napravio je reizbor i odveo nas na sasvim drugo mjesto od očekivanog. No, s obzirom da je moja filozofija: ‘’Gladna sam, moram / morat ću jesti, čist mi je svejedno di idemo’’ jednoglasno smo se dogovorili da odemo K pivovari. Uostalom, to je jedan od (malobrojnih?) zagrebačkih restorana koji rade nedjeljom, kad smo oboje slobodni.
Pregledala sam meni na web stranici, napravila rezervaciju za koju me nisu tražili prezime, pa sam si pomislila, ‘’ako vas nije briga, nas sigurno zaboli dupe’’ i u sunčanu i hladnu nedjelju s mužjakom pod ruku otišla do restorana. Na parkingu je bilo podosta automobila, ali restoran je bio doslovce prazan. Na stranu što je ambijent ogroman i raskošno uređen (s velikim šandolijerima i još većim kožnato smeđim lusterima koji bi više odgovarali nekom lounge baru), ali samo šačica ljudi se odlučila ručati na istom mjestu gdje i mi.





Bojažljivo smo ušli u restoran očekujući da bi nas netko mogao dočekati, pitati za rezervaciju, ponuditi mjesto ili barem pozdraviti, ali umjesto toga, na drugom kraju restorana za velikim šankom i u prostoru gdje se vjerojatno puši, jedan od konobara je čačkao zube, dok se drugi prešetavao, pa smo se sami smjestili za stol pored prozora. Ubrzo nam je došao (naš) konobar i donio menije. Htjela sam odmah naručiti cugu, ali je prebrzo otišao. No, dobro, bu se vratio. Valjda Do tad sam ja izvadila tekicu, fotić i krenuli smo kemijati kaj bi njupali.
Odlučili smo se za tatarski biftek, ali prije toga smo srknuli po aperitivčić; pelin za Švrću, dok sam ja uzela medicu, koju prema konobarovim riječima dobavlja Josić iz Josić vinarije http://www.josic.hr/, a radi se o Đanićevom likeru od meda. http://www.naturacroatica.com/ponuda/likeri/liker-od-meda-djanic-1l/
http://www.slavonska-sljivovica.com/
Konobar nam je naglasio da su u ponudi imali Perkovićeve rakije i likere (koje imam priliku redovito degustirati i mogu reći da su izvrsne), ali su im se pokazali neisplativim. Švrćo mi je kasnije natuknuo da je to vjerojatno zbog cijene, što mi je neobično jer sam na internetu pronašla gotovo identičnu cijenu http://www.rakije-perkovic.hr/. Jel u pitanju razlika između veleprodajne i maloprodajne cijene, ne znam, ali (topla) kušana medica je imala fini medasti miris, a bogami i okus, koji je malo pekao ali zato se dosta dugo zadržao.
Ne znam zašto nismo fotodokumentirali žesticu, al jednostavno nismo. Mea culpa

Aperitivi su otvorili gladna usta pa smo krenuli na posluženo predjelo ilitiga tatarski biftek. Konobar je bio vrlo susretljiv, pa nas je upitao kakav tatarski želimo, ljuti ili blagi i želimo li da nam donese malo na probu. Naravno da smo se složili, naravno da smo dobili biftek na probu, naravno da nam je konobar ponudio i tabasco za ljutu verziju i naravno da ga je zaboravio Ali dobro, što je tu je, tatarski je bio odličan. Barem meni. ON je imao par zamjerki ili bolje reći natuknica. Ubrzo sam saznala i koje su to. Prema nekim zakonima i pravilima tatarski se pravi tako što se komad junećeg filea / bifteka, nakon što je odležao, nožem struže i usitnjava, potom se dodaju začini (žumanjci, senf, mljevena paprika, feferoni, luk, krastavci, češnjak, konjak, limunov sol, masline, worchester umak, kapari, kečap, tabasco umak po želji ) i sve se dobro promješa. S obzirom da se postupak usitnjavanja vrši nožem, meso nakon obrade ostaje žarko crveno. Naš tatarski je putem izgubio boju što je značilo da su ga usitnjivali u multipraktiku. Not cool. Nekako dok je meni Švrćo objašnjavao, a ja zapisivala kako i zašto je bolje meso kosati / strugati, do stola nam je došao kuhar koji nam je potanko objasnio postupak kojim su nam pripremili tatarski biftek. Prema njegovim riječima meso je ležalo i odkrvljivalo se par dana / tjedan, ne sjećam se više, a potom su ga obradili u blenderu i doradili nožem. Ovo mi je bilo prefascinantno, jer čak i neuko kulinarsko stvorenje kao ja kuži sistem blendera i noža i nemreš nešto zmiksat, pa usitnjavat nožem. Mislim, kako? I još važnije zašto? No, dobro. Prešli smo i preko toga, no ono što je Švrću zgrozilo bilo je što su umjesto žumanjaka stavili majonezu u tatarski. Big NO NO!





Ali, sve u svemu, meni je tatarski bio odličan. Inače se grozim sirove hrane, no ovo me oduševilo. Najbliži okus koji bi mu dala je; pašteta. I još kad se namaže na topli tost i domaći maslac s Dolca (op. konobara ) koji je bio fini slani, ali samo da je još bio mrvu topliji pa da se rastopio na tostu...mmmmm.....



Juhu smo htjeli pivsku gulaš juhu s teletinom i povrćem i pikantnu krem juha od kukuruza s piletinom, no ove prve nije bilo (njurg njurg), pa smo podijelili ovu drugu koja, pazi sad: nije bila ni pikante, a bogami ni krem. Žuta je bila od kukuruza i imala je komadiće bijelog pilećeg mesa obrađenog u fritezi, ali joj je struktura bila neobična; nit je bila krem nit bistra, nešto između.





Pretpostavljamo da su zmiksali piletinu i kukuruz, a to dvoje se nije uspjelo povezati da tvori neku kompaktnu kremu. Ali što se okusa tiče, osim zamjerke što nije bilo pikantno nego blago i nije imalo okusa po kukuruzu, juha je dobila prolaz (kroz ušicu igle), a i meso smo pojeli, ne?

Dok smo čekali glavno jelo, kuhar nam je donio tri vrste soli i domaće maslinovo ulje s Brača da si začinimo meso, ako želimo. Švrćo me obavijestio da su te soli skuplje od našeg ručka što me ful iznenadilo. Mislim, sol je sol, wtf...eh, da i slana je. Ništa slanija ni manje slana od paške soli koju koristimo. A koliko je zdravija, ne znam. U količini koju ja koristim sumnjam da bi mi i ''zdrava'' sol pomogla

sol s crnim maslinama i ružmarinom


maslinovo ulje, himalajska sol, crna vulkanska sol


http://www.alternativa-za-vas.com/index.php/store/detail/himalajska-sol-1000/?gclid=CLOu0rPayrQCFcG_3godhS4AdQ

http://seasonalitybylogovida.blogspot.com/2011/06/shock-value-hawaiian-black-lava-sea.html

Za glavno jelo Švrćo si je uzeo medaljone lungića u umaku od pive s domaćim njokima. Meso je bilo fantastičn sočno, mekano i odlično pečeno. Švrćo je priznao da već dugo nije jeo takav lungić. Ajde da je i njemu nešto po volji Umak je rađen od reduciranog piva s demiglasom (demi-glace = tamni umak od prepečenih kostiju i povrća koje se potom iskuhava do iznemoglosti).
Njoki su bili neprekuhani i nepretvrdi elem, dobri. Dosta.



Švrćo veli: ''al ne domaći, krajnje nepotrebna dekoracija na vrhu tanjura, vjerojatno zbog tvog blokića jer onim njihovim frendovima nisu opće sve to tako servirali i izdrkavali a ista glavna jela su jeli''



Moj biftek bio je pun pogodak. Ovi odresci su mi uvijek bili nepoželjni, jer što se sirovog i polusirovog tiče, to fakat treba znati napraviti, a da spizdim 150 kuna za loše napravljeni biftek je gore od kupiti male štikle. Njih barem mogu nosati po spavaćoj sobi No, ovog puta, busala sam se o prsa jer sam dobro izabrala.



Tražila sam da mi odrezak ispeku medium rare, no meso je ipak u sredini bilo više blue nego rare, no to mi nije smetalo. Možda bi bilo bolje da su ga malo ranije izvadili iz fridža da se temperira i lakše postigne željenu toplinu, no i bez toga, odrezak je bio za plus pet; mekan, sočan, nežilav, fenomenalan. Baš sam bila sretna što sam njupala dobar odrezak. I sad mi se jede. Uf





Umak u kojem je ležao biftek bio je umak od tartufa koji je bio dovoljno slan da začini (neslano) meso, i pokrije fuže servirane sa strane. A i oni su bili fini. A u kombinaciji s mesom = maestralno



Uz glavno jelo pili smo žuju (Švrćo) i graševinu od Josića (ja) koja mi se poprilično svidjela, što znači da nije bila ni kisela ni presuha, a naručila sam si i salatu od rikule i cherry rajčice, no greška je bila što nisam rekla da mi ju ne začine. Rikula začinjena s previše maslinovog ulja i octom nije ono što sam htjela, no na kraju sam ionako više tamanila mesinu, pa mi zelenjava nije puno pomogla. A ni odmogla



Što se deserta tiče, ovo meso mi je bilo čist dovoljno, ali morala sam probati čokoladnu tortu s crnim pivom, no od mog great expectation nije bilo ništa. Čoko torta je vrlo slična mojoj mud cake koju radim; čoko biskvit i čoko ganache gore.



Čokolada i čokolada. Tamnu pivu nisam osjetila, a tome sam se veselila. Umak od (nekog) voća, ublažio je ful slatki okus torte, ali je fino zapečatio cijeli ručak.



Dok smo teškom mukom sjedili na stolicama pokušavajući se održati budnim, do stola nam je prišao kuhar i poklonio dva kolačića zaželjevši sve najbolje za Božić i Novu godinu. Trenutak prije, to je isto napravio za susjednim stolom što je bilo jako lijepo od njega.



Sve u svemu; zaključak: vrlo dobro predjelo i izvrsno glavno jelo, samo da su nas konobari malo više obadali na samom dolasku prije no što sam izvukla svoju malu crnu tekicu i fotoaparat, jer je tek nakon toga uslijedio kraljevski tretman. Daklem, od sad nikud bez tekice






Post je objavljen 03.01.2013. u 14:36 sati.