Bistro zimsko jutro
Postblagdansko zatišje
Divota
Smirujem hod
Krhke su stabljike
Osušenog jednogodišnjeg trajanja
Kroz pukotine zaborava
Dozivaju miris nestvarnosti
Postajem svjestan da nedostaje mnogo toga
Ali uz malo volje
Dovoljno je zamisliti bijeli sag
Pred napuštenom brvnarom
Uz malo htijenja
I ruke bi se zgrijale
Uz minimum truda
Tu bi opet živahno pucketao plamen
I barem na trenutak podsjetio
Da neke vatre gore
I ostavljaju za sobom tek sivu tvar
Zvanu pepeo
Dok neke vatre ne ostavljaju prah
Već trajan zapis
U jednoj drugoj sivoj tvari
Iz koje izranjaju misli
Davne slike zamućene sjetom
I neke poveznice s glazbom
Nekog davnog zimskog jutra
S obiljem bjeline
Post je objavljen 03.01.2013. u 13:27 sati.