Dogodio se taj neočekivani reset u domeni srca.U nastojanju da sačuvaš podatke trudiš se zapamtiti moje ruke sakrivene u ljubičastom moheru ispod kojeg namiguje onaj svileni negliže koji voliš.
Pogledom loviš plave uvojke koji padaju preko ogoljelog ramena i privučen nekom silom upijaš mi kosu kao da mirišeš cvijet kojeg će svakog trenutka slomiti rani mraz svitanja.Na grudima tvojim utjehu tražim,moj šamanski bubanj,ritam koji ukorjenjuje postojanje i daruje savršeni osjećaj jednine.
U zagrljaju kao na odru položeni,ispraćamo nešto što zovu ljubav ,nježno i bez riječi. Ne stidim se priznati da je ovaj život u kojem su se ispreplela naša iscrpljena tijela i naše raskomadane duše najbolje što smo mogli dobiti od vječnosti.
Sada plivamo na obalu novog svijeta u kojem je odvojenost samo iluzija smrtnika.Mi znamo tajnu kako preživjeti ispraznost bivanja.Okus soli na usnama gasi svjetiljke ispod mojih vjeđa dok ispijam miris tvog tijela naiskap.
Dok nestajemo u ponorima naših paralelnih svjetova osjećam neko olakšanje što odlaziš ...
Iz dubine svemira dodiruje me jeka tvog glasa:
...samo u ovoj pjesmi draga,samo u ovoj pjesmi....
Post je objavljen 04.01.2013. u 08:34 sati.