Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mihaeru-gurubici

Marketing

Sretna nova godina!

Dragi čitatelji, sretna vam 2013.!
Nova godina je izrazito bitna Japancima. Ona je najvažniji blagdan i tijekom tog perioda puno Japanaca odlazi na produljeni godišnji odmor koji nerijetko obuhvati cijeli tjedan.

Kako Japanci slave Novu godinu? Osim priprema tijekom prosinca (vidi raniji post), na Staru godinu i prvih par dana nove godine Japanci čine niz aktivnosti kako bi osigurali uspješan početak novog razdoblja. Cijeli period oko Nove godine je posvećen obitelji tako da će se prvih tjedan dana na ulicama vidjeti gotvo standardne male grupe ljudi (bake i djedovi, otac i majka te djeca) kako šeću od jedne lokacije do druge.

S prijelazom sata preko ponoći obitelji jedu posebnu tjesteninu (Toshikoshi-Soba) za koju možemo reći da je rezanac; dulji od uobičajenog i radi se specifično za tu prigodu. Na taj način se osigurava obiteljska sreća koja će biti duga kao "zdrav" rezanac.

Japanci masovno posjećuju hramove kako bi predali svoje molitve i želje svećenicima koji će se zatim svakodnevno moliti za njih. Svaka četvrt nekog grada ima svoj hram, no to ne znači nužno da se morate baš u njemu moliti. Tu veliku ulogu ima tradicija, povijest i ugled hrama. Npr, najstariji tokijski hram je u četvrti Asakusa (izgrađen 645.), no veliki ugled uživa i Meiji hram (izgrađen iza 1912.) koji vas osvoji svojim šarmom. Stoga sam ove godine i ja posjetio Meiji hram :)

Čini mi se da je dosta važno uspostaviti razliku između hrama i ... hrama. Na engleskom je to razlika između "shrine" i "temple" pa se lakše uoči da postoji neka diferencijacija. "Shrine" je vjersko okupljalište šinto religije, a "temple" okupljalište budista. Na poprilično jednostavan način možete uočiti o kojem tipu se radi - "shrine" (šinto) pred ulazom ima malu kućicu za ispiranje ruku vodom (objasnit ću kasnije) a "temple" (budizam) ima (još manju) kućicu za ispiranje dimom. Šinto religija je vezana za prirodu (molitve su upućene prirodnim pojavama - neba, planine, šume...) i kada se budizam počeo širiti Japanom zapravo se blisko vezao za šinto kako bi ljudima bio prihvatljiviji. Međutim to se promijenilo za vrijeme Meiji dinastije koja je natrag razdvojila budizam i šinto. Osnovna razlika je što je u novoj/staroj formi, car Japana ujedno i njegov duhovni vođa, dok ministri upravljaju nacijom u njegovo ime.

Na ulasku u Meiji hram se vide velika Torii vrata - ona su tipična pojava u Japanu i označavaju prijelaz između svetog i svjetovnog. To je također jedan od jednostavnijih načina da se prepoznaju šinto hramovi (u budističkim hramovima Torii vrata su mala). Ovaj na slici prikazuje (velika) šinto Torii vrata. Isti ovaj oblik se koristi kao topografska oznaka za hram na kartama.


Kako se približavate hramu prolazite nova Torii vrata - osnovna ideja je da svaka nova vrata označavaju višu razinu svetosti. Dok ne dođete do samog središta hrama stoga možete proći više vratiju.
Približavanjem središtu hrama nerijetko će se vidjeti veliki niz lampiona s raznim natpisima. To je prisutno i u budističkim i u šinto hramovima i zapravo pokazuje niz sponzora. Mnoge tvrtke daju određene svote novaca za održavanje hrama i zatim se naziv tvrtke objesi ispred njegovog ulaza. Odlična reklama, pogotovo u ovom razdoblju kad milijuni ljudi dolazi u posjetu.




Na ulasku u jezgru hrama nalazi se mali natkriveni dio s izvorom vode (Temizuya) gdje posjetitelji mogu pristupiti ceremonijalom pročišćivanju vodom. Pored izvora je konstrukcija koja pridržava nosilice vode kojima se zagrabi voda s izvora i to:
- najprije s desnom rukom i voda polije po lijevoj ruci,
- zatim se nosilica prenese u lijevu ruku, ponovno zagrabi i polije desna ruka
- zatim se nosilica ponovno stavi u desnu ruku, zagrabi voda i ulije u lijevu ruku te prinese ustima za ispiranje ustiju,
- voda se ne guta nego ispljune u prostor pored izvora (ne u izvor).
- zatim se ponovno ispere lijeva ruka

Sada se može pristupiti hramu čist.

Na pročelju hrama se nalazi velika tupa strijela (kabura-ya) s metom, te mali štit sa zmijom. Strijela i meta su srećonoše i mogu se (manje veličine) kupiti na štandovima oko hrama. Simbol strijele je vezan za povijest samuraja i koristile su se za ritualan početak bitke koje bi dvije strane izmjenile pred sukob. Kada ih se ispali proizvedu žviždeći zvuk zbog vrha koji je specifičnog oblika.


Za to žviždanje se vjerovalo da tjera zle duhove i obaviještava prijateljskog duha (kami) da će uskoro doći do bitke te da pripomogne. Treba imati na umu da su samuraji bili kasta ratnika koja je uvijek imala vladara (feuda), tako da su oni bili u nekom obliku njegovi sluge. Stoga, strijela kao religijski simbol simbolizira prihvaćanje vlastitte zadaće da se postane sluga u borbi protiv zlih sila.

Molitve se predaju u obliku natpisa na pločicama koje se stavljaju na za to predviđena mjesta. Osim pločice za molitvu, može se kupiti i srećonoša (o-mikuji). Točnije, one se ne kupuju nego se dobiju a osoba pritmo prinese žrtvu (suptilna razlika). Međutim, uzimanje srećonoše ne mora biti uspješno. Osoba nasumično bira srećonošu u obliku malog papira s natpisom iz kutijice. Ona ne mora biti pozitivna, i u tom slučaju se veže za zidić od špage kako bi nesreća i zle sile tamo ostali.

Zmija na štitu je simbol 2013. godine koja je po japanskom kalendaru godina zmije. Slično kao u zapadnjačkom horoskopu koji dijeli godinu, japanski kalendar se sastoji od 12-godišnjeg razdoblja gdje je pojedino označeno nekom životinjom. Za ljude rođene unutar godine zmije se kaže da su mudri, dubokoumni i tihi. Imaju sreće u financijskim poslovima i neće imati problema da očuvaju svoju stečevinu. Odlučni su i ne vole neuspjeh.

Pored posjeta hramovima, u prvih par dana Nove godine Japanci idu vidjeti izlazak sunca. Pogledati u "zoru novoga dana" i ostaviti sve nevolje i nedaće iza sebe. U Tokiju postoji čak par tornjeva koji ostanu otvoreni prvih par dana siječnja gdje se može doći rano ujutro i gledati zoru. Kako se za to treba ustati poprilično rano, nisam još tamo bio jer sam odlučio to spojiti s drugim pohodom na hramove za dan-dva.

Također, prvih par dana siječnja se u kućama ne kuha (jer se bilo koji rad prva 3 dana nove godine smatra da nosi nesreću) već se za tu prigodu kupuju paketići gotove hrane (Osechi ryori) s raznim sastojcima koji garantiraju zdravlje, sreću, bogatstvo... To je uglavnom kisela, slatka i/ili suha hrana koja se lakše očuva u tom periodu, i dolazi u malim kutijicama (jubako) kako bi se razdvojili različiti sastojci.

Za kraj, par slika s pogledom na Tokyo iz promatračnice na zgradi općine, tj. "Tokyo Metropolitan Government". Kad sam došao do nje već je bilo podne, međutim sigurno se isplati turistički ju posjetiti i popiti kavu ili pojesti ručak uz lijepi pogled. Ulaz je besplatan.




Post je objavljen 01.01.2013. u 11:11 sati.