Kompleks je u tlocrtu imao oblik kvadrata 45 x 45 metara, s velikim otvorenim dvorištem koje je sa svih strana bilo okruženo zgradama, a na povišenom platou nasuprot ulaza stajala je bazilika kao središnja zgrada kompleksa. Do sredine 20. Stoljeća prostor je gotovo u cijelosti bio izgrađen, a nakon rušenja starih zgrada postao je divlje odlagalište otpada i jedan od najzapuštenijih dijelova Starog grada, koji bi konačno trebao biti pretvoren u reprezentativan gradski prostor i dobiti tretman kakav zaslužuje, mada neki elementi budućeg uređenja još nisu definirani. Naime, iz uređenja Arheološkog parka do daljnjega ostaje izuzeta ruševna kuća koja prekriva dio antičkih struktura, a po-javila se kao predmet spora između projektanta i konzervatora stanovi.
Poput karijesa
Dok konzervatori ističu da je riječ o prvorazrednom spomeniku, koji svjedoči o začetku urbanizacije riječkog starog grada na ruševinama kasnoantičkog zdanja, te inzistiraju na njezinoj cjelovitoj obnovi, arhitekt Nenad Fabijanić smatra je beznačajnom građevinom 20. stoljeća bez ikakve arhitektonske vrijednosti, podignutoj na ostacima prijašnje gradnje, kakvi se mogu naći kod većine ruševina, ali to ih ne čini spomenicima. Po njegovu mišljenju, obnavljati takvu zgradu u punoj katnosti i postojećim gabaritima potpuna je besmislica, zbog čega je svojedobno najavio da neće sudjelovati u njezinoj rekonstrukciji.
Post je objavljen 31.12.2012. u 12:40 sati.