Uvođenje zdravstvenog odgoja kao obaveznog nastavnog predmeta u škole pretvorilo se u političko vjerski sukob između trenutno vladajuće Kukuriku koalicije i Kaptola, što je još samo jedan u nizu pokazatelja kako je spomenuta koalicija potpuno nesposobna vladati ovom zemljom u korist većine njezinih građana. Sposobnoj i barem djelomično mudroj vladi, cilj uvođenja nekog predmeta u nastavni plan i program hrvatskog školstva ne bi bio uvođenje ideologije u školstvo i ne bi prelazilo okvire odgojno obrazovne struke, a o eventualnim mogućim problemima raspravljali bi sa strukom i roditeljima kojih se to izravno tiče.
No ministri Zorana Milanovića, po ne znamo koji put, zaboravljaju da žive u demokratskoj državi i da su dužni štitit interese i provoditi volju naroda koji im je dao povjerenje za vođenje države. U konkretnom slučaju zdravstveni odgoj u škole uvodi se krajnjim nasilnim metodama, bez da je ispoštovana procedura javne rasprave. Ova vlast, isto kao i u slučaju donošenja zakona o MPO, objavi Registra branitelja i nizu drugih odluka koje su od vitalnog nacionalnog značaja, pokazuje nepoštovanje mišljenja i stavova naroda kojeg bi trebala zastupati. U svim navedenim primjerima upropaštena je u osnovi dobro zamišljena ideja, a ono što je prvotno trebalo služiti za opće dobro, zbog ideološke zadojenosti pretvoreno je u određenu vrstu totalitarizma.
S obzirom na trenutak u kojemu živimo, na sve veću otuđenost roditelja od djece zbog utrke za svakodnevnom egzistencijom, sve veću dostupnost informacija putem medija kojoj su djeca i mladi izloženi bez kontrole i sve veću poremećenost sustava vrijednosti u društvu, doista je potrebno uputiti djecu kako se pravilno odnositi prema svemu što ih okružuje pa između ostalog i o seksualnosti. Dakle, zdravstveni odgoj kao izdvojeni nastavni predmet itekako je potreban u školi, no kakav će biti sadržaj tog predmeta trebala bi odlučit struka, nikako ulica bombardirana polu informacijama ili ideologija ministra temeljena na poučavanju pojedinih skupina s neprirodnim seksualnim sklonostima.
Pod stručnim i metodološkim nadzorom naučit kako se odgovorno ponašat prema spolnosti i kako se općenito ponašati odgovorno prema svome tijelu nije nikakav grijeh, no grijeh je zanemarit da čovjek osim tijela ima i dušu, a promiskuitetno ponašanje neće za posljedicu imati samo spolno prenosive bolesti ili neželjenu trudnoću, nego i puno teže izlječivu duševnu traumu. Potrebno je upoznati djecu i s tim da na svijetu postoje ljudi raznih seksualnih sklonosti prema kojima treba biti tolerantan, jer jednostavno postoje, no nedopustivo je učiti ih kako su te sklonosti uredne i prirodne.
Osim djece potrebno je educirat i same roditelje i na stručan način, sa svim argumentima i protuargumentima objasnit im što bi to djeca doista trebala učiti na satovima zdravstvenog odgoja, te im nakon toga svakako omogućiti izbor o tom trebaju li njihova djeca pohađati cijeli predmet ili samo neke module tog programa. Takvu javno i transparentnu raspravu ministar Jovanović uporno izbjegava iako to i roditelji i Crkva od njega učestalo traže. Možda onda ne bismo imali cijelu vojsku uznemirenih roditelja koja se protivi takvoj vrsti predmeta, bez da su u potpunosti upoznati s cjelokupnim predmetom. Ljudi se inače boje novog i nepoznatog, a u konkretnom slučaju, isključivi krivac za to je ministar Jovanović, a uostalom zašto se boji rasprave, ako ništa ne sakriva?
Sve to vlada Zorana Milanovića očito nije sposobna izrealizirat na društveno prihvatljiv način, a prema naputku iz Brisela mora to napravit čim prije, pa svoju nesposobnost komuniciranja s građanima sakriva iza trenutne političke moći, ignorirajući volju većinskog katoličkog naroda. Ovakvim diktatorskim načinom kako to čini ministar Jovanović, bez dijaloga i uvažavanja drugačijih stavova, s pravom se dolazi do zaključka da se ne radi o ničem pozitivnom. Potpuno je razumljivo i prihvatljivo objašnjenje da je zdravstveni odgoj, na ovakav jednostran nasilnički način uveden u škole, zapravo udar na obitelj i pravo roditelja na odgoj djece po vlastitom izboru sukladno Ustavu.
Upravo zbog toga Kaptol je podigao svoj glas protiv uvođenja zdravstvenog odgoja u škole i u tome ima našu punu podršku. Nitko osim njih nije pozvaniji niti kompetentniji zaštitit obitelj kao temelj hrvatskog društva i garanciju opstojnosti hrvatskog naroda. Činili su to stoljećima i činili su to uspješno, posebno u vrijeme vladavine komunizma s čijim se ideološkim nasljednicima ponovo upuštaju u borbu.
Treba reći i to, da su svi oni koji su dali bezrezervnu podršku ulasku Hrvatske u EU, morali znati da se tim ulaskom traži uvođenje ovakvih protuprirodnih pravila i zakona, koji kao pravna stečevina već egzistiraju u Europi. Nažalost sličnih zahtjeva će biti još, koji će ići na štetu hrvatskog društva u cjelini ili nekih njegovih dijelova.
ABH stoga traži javnu raspravu o Zdravstvenom odgoju i trenutni prekid nasilnog uvođenja istog u obrazovni sustav Hrvatske, s mogućnošću roditeljskog izbora o slušanju tog predmeta od strane njihove djece, posebice četvrtog modula programa.
Akcija za bolju Hrvatsku
mr. Željko Cvrtila, v.d. predsjednik
Post je objavljen 31.12.2012. u 10:08 sati.