ŽIVOT U MRAKU
JEDNOUMLJA
Manje od dvije godine nakon sloma Hrvatskog proljeća Hrvatska je i dalje stenjala pod jarmom Beograda koji je isisavao novce iz hrvatske privrede, devize od hrvatskog turizma, te nije dozvoljavao da se hrvatsko gospodarstvo razvije do neslućenih razmjera koji su ostvareni tek u samostalnoj, suverenoj hrvatskoj državi. Kao što je poznato, u bivšoj Jugoslaviji vladala je oskudica svega i svačega, ničega nije bilo, a čega je i bilo - jedva da je bilo. Stupanj hrvatske osiromašenosti vidi se i po ovoj skromnoj maloj novogodišnjoj torti namijenjenoj mnoštvu ljudi, a ova fotografija je povijesni dokaz na što se Hrvatska svela pod protuhrvatskim režimom.
Ekipa koja se sakupila proslaviti dolazak nove godine 1973. odlučila je makar privremeno i koliko je to bilo moguće zaboraviti da žive u mraku jednoumlja. S lijeva na desno: Maja, Agar, Biba, Tom, Gljiva, Nikša, Vjeran, Vesna, Silvio i Čurac. Mladi Jugoslaveni s ponosom pokazuju da su za doček Nove godine osigurali i muziku s tranzistorskog radio prijemnika, jedan ima i fotoaparat kojim kani sve ovjekovječiti, a jedan ima sat koji će im otprilike točno pokazati čas ponoći.
Rigidni jednopartijski sistem osujećivao je svako iskazivanje nacionalnih težnji, što se vidi i po tome da nitko ne nosi nijedan komad odjeće s motivima šahovnice i pletera, ne maše se hrvatskih zastavama, ne uzdižu se križevi niti se puca iz pištolja.
Velikosrpsko-centralističko-komunističko-unitarističke snage prožele su sve pore društva, ali nisu mogle slomiti vjeru mladih Hrvatica.
I u najtežim položajima mlade Hrvatice čuvale su svoju čednost.
Nacionalno svjesna inteligencija nepokolebljivo je održavala luč narodnog duha, makar zbog toga spala na to da preživljava zobljući sjemenke. Za doček Nove godine ipak su si uspjeli priskrbiti obilniji obrok, pa se ovaj primjerak gosti orasima. Ipak valja zamijetiti da mladi Hrvati nisu imali novaca ni za šišanje.
Svjesni okolnosti u kojima se nalaze mladi Hrvati su se na svakom koraku morali čuvati partizana, udbaša, JNA i komunističkih funkcionara. Ovaj primjerak drevne korjenike nosi ručni sat okrenut prema unutrašnjoj strani ruke, da mu ga ne ukradu. Obrati pozornost i na jeftinu plastičnu čašu iz koje pije jer si ekonomski iscrpljen hrvatski živalj nije mogao dozvoliti piti iz kristalnih.
Neizdrživi položaj u tamnici naroda ogleda se i na iscrpljenom licu ovog katoličkog intelektualca koji je iz protesta obijao brijati se svakoga dana opirući se i na taj način krvožednom jednoumlju.
Usprkos svim pritiscima nacionalni osjećaj se nije mogao iskorijeniti, te je nalazio razne prikrivene oblike izražavanja. Poznati hrvatski bijelo-crveni kvadrati zamaskirani su prebacivanjem u plavu (boju „Dinama“!), te time da su zarotirani, ali je motiv nedvojbeno prepoznatljiv. Situacija je još gora jer je za Novu godinu 1973 Hrvatska ostala bez snijega koji je vjerojatno prebačen na Jahorinu ili neka druga nerazvijena područja koja su živjela na račun najrazvijenije republike.
Umjetna tvorevina zvana Jugoslavija bila je tehnološki vrlo zaostala. O kompjuterima nitko nije mogao ni sanjati. Kompjuterske igre bile su potpuno nepoznate. U posvemašnjoj oskudici igara, urbana mladež se morala kako-tako zadovoljiti igrama izrađenim na tokarskom stroju, tipičnom za industriju devetnaestog stoljeća, dok je ruralnoj preostalo samo kamena-s-ramena.
Svjesni pogubnih posljedica komunističke demografske politike koja je izazvala „bijelu kugu“ u mnogim našim krajevima, ova tri kršna muža spremna su se svim snagama, iz petnih žila posvetiti razmnožavanju.