Pregled posta

SKIJAŠKI DAN 9. - Cerkno, Slovenija (30.12.2012.)

U petnaest do osam napuštam Mojstranu i put Cerkna. Da, ipak sam se odlučio danas za Cerkno. Anđi (za one koji ne znaju - mojoj GPS navigatorici) dajem nalog da me dovede do smučišča. Kaže na ekranu 66 kilometara ili sat i petnaest vožnje. Vraćam se starom cestom prema Jesenicama i onda na autoput od Jesenica do Radovljice gdje me Anđa "izbacuje" s autoputa. Tu počinje jutarnja kalvarija po slovenskim seoskim cesticama preko stotinu brega i dolina. Cesta preko Krope, Dražgoša, Rudna i Železnika je u većem dijelu jako uska, strma i prepuna serpentina te rupa i neravnina. Da nije lijep sunčan dan i bez imalo snijega i leda, ne bih ovdje iskušavao svoju sreću. Već bih se u Kropi okrenuo i vratio nazad. Jer na ovoj cesti nije za zezati se u zimskim uvjetima. A da stvar bude još gora, pristupna cesta do Cerkna kroz Davču zatvorena je radi obnove i bit će tako kroz čitavu sezonu. Radovi usred sezone! Da, ipak mi Hrvati nismo jedini. A 'obvoz' je toliko strm, uzak i serpentinast da sam popizdio. A Prašinar se nalio benzina u današnjih 66 kilometara gotovo koliko od Zagreba do Kranjske Gore prekjučer.
Nakon sat i četrdesetipet minuta napokon izlazim na parking kod žičare Brdo. Parking poluprazan. Bit će da se još spava u ovo nedjeljno jutro.
Ovo mi je prvi put u Cerknu. Prijašnjih godina javnim prijevozom bilo je nemoguće doći do ovog skijališta, a s obzirom da sam od ove sezone motoriziran došlo je napokon i vrijeme za Cerkno.
Cerkno službeno ima 18 kilometara staza, od kojih je 8 kilometara plavih, 8 crvenih i 2 kilometara crnih staza, iako ove crnjake nisam vidio uživo i teško mi je povjerovati da Cerkno uopće u stvarnosti ima crnjaka. S ovakvim stazama Cerkno je idealno skijalište za obitelj, za početnike, ali i one koji žele usavršavati svoju tehniku.
Snijega na stazama ima dosta, ali van staza baš i ne. Više izgleda kao vrijeme za branje ljubičica. Staze su tvrdo pripremljene, ali leda skoro da i nema. Ono malo što ga ima, moje danas odlično naoštrene elanice režu bez problema. No, ne može se ni približno led ovdje uspoređivati s onom količinom leda u Kranjskoj Gori ili Tarvisiju. Sve u svemu, staze u Cerknom su danas za svaku pohvalu. I gotovo sve su staze otvorene, dok od žica radi polovica, ali ta polovica je dovoljna do poveže cijelo skijalište. Žice su uglavnom starije sedežnice i sidra te par novijih sedežnica. Ako se ne varam, najnovija je Doppelmayrica Počivalo iz 2004. godine, koja je još jedno ugodno iznenađenje ovog skijališta s obzirom da nije samo udobna, već i ono puno važnije - brza! U tren oka si nazad na vrhu Počivala.
Ljudi se dosta skupilo između deset i jedanaest, ali gužvasto je samo na gornjem dijelu skijališta gdje su laganije staze za učenje i tu se uglavnom zadržavaju klinci koji uče skijati. Na donjoj strmijoj polovici može se skijati i uživati u skijanju jer nema puno ljudi. Ulaz na sedežnicu čeka se najviše minutu.
Danas sam, poučen iskustvom posljednja dva dana, uzeo poludnevnu skikartu. Ona dođe 24,50eur naspram 28,00eur za cjelodnevnu. I u Kranjskoj Gori i u Tarvisiju bilo je zbog leda i hupsera opasno skijati nakon otprilike jedan i trideset tako da danas nisam htio napraviti istu grešku - platiti, a ne iskoristiti. Međutim, danas sam napravio drugu grešku - kupio sam poludnevnu, a staze su toliko dobro pripremljene da bih najradije ostao do kraja dana i nastavio uživati.
Da rezimiram: Cerkno je odličan primjer kako i malo skijalište može biti kvalitetno i da nije potrebno nabijati sto i više kilometara staza za odličan skijaški dan. Jedno od najboljih skijanja zasad u ovoj sezoni.
I sada mala pauza od skijanja do polovice siječnja. Idem malo u toplije krajeve, na Bliski istok. :)