Reakcija na naslov koji me gotovo zabolio. NE vjeronauku u školama?
Zašto Joanna misli da vjeronauk nije predmet koji bi trebao biti dio školskog programa pa makar i kao izborni:
1) Vjera je osobna stvar svakog pojedinca.
2) Kako ocijeniti vjeru?Kako ocijeniti čovjeka?
3) Predmet koji ulazi u školski prosjek i služi kao nešto što diže prosjek (jer svi moraju iz imati 5) pogoduje napuhanim ocjenama i inflaciji odlikaša kao i ocjenjivanje dječjeg smisla za pjevanje, a ne poznavanje osnova glazbene kulture.
Nadam se da će Joanna pročitati ovo, a u nastojanju da još netko ovamo zaluta, pokušat ću sažeti cijelu stvar.
1.
Naravno da je vjera osobna stvar svakog pojedinca. Na isti način kako što svaki čovjek na svijetu ima svoja prava tako ni meni, ni mojoj braći Kršćanima nitko nema pravo uskraćivati naobrazbu u duhu vjere. Isto ti je to kao da pojedinu osobu lišiš slobode, mira ili joj ukradeš nešto, a na to nitko na svijetu nema pravo, a pogotovo ne ti.
Nadalje, u ovim teškim vremenima kad su i mene i tebe političari svojim lažima, nezalaganjem i pljačkanjem doveli na prosjački štap, tvrdiš da se treba ukinuti jedina moguća edukacija o dobroti, poštenju i ljubavi iz škola? Nije li to upravo ono što nam kronično nedostaje, nisu li to one vrline koje su se negdje zagubile u tobožnjem napretku društva zadnjih godina? I ti bi stoga hrvatskoj mladeži i meni uskratila jedini lijek za društvo koje gnjili zbog pohlepe, mržnje i neprijateljstva.
2.
Doista ne znam u kakvu si ti to školu išla, ali niti me profesionalnost ni kvaliciranost tvojih učitelja ne interesiraju toliko. Kod mene se u gimnaziji na satu vjeronauka ocjenjivalo isključivo znanje gradiva koje smo obrađivali tokom školske godine. Informiraj se o čemu pričam ako ne veruješ. Moju vjeru ne može ocjeniti nijedan vjeroučitelj, Milanović, lokalni župnik niti papa. Jedini koji će "ocjeniti" moju vjeru odnosno mene kao čovjeka na način o kojem ti tu fantaziraš je dragi Bog.
3.
Istina je da mi je ocjena iz vjeronauka ulazila u prosjek i u osnovnoj školi i u gimnaziji, ali niti sam ja, niti su ostali iz razreda uvijek imali zaključene petice. Nažalost, moram te razočarati zato jer mene nije uspješnim i redovnim studentom učinila niti sposobnost pjevanja, niti konačna petica iz vjeronauka kad se danas piše državna matura o kojoj isključivo ovisi (ne)uspjeh učenika da si osigura budućnost na nekom od fakulteta. Jedino su me moja uvjerenja o poštenju, upornosti i dobroti dovele do pozicije u kojoj se momentalno nalazim, a čisto sumnjam da bih sve to uspio da nisam bio motiviran vjerom i esencijalnim ljudskim kvalitetama koje sam stekao upoznavši svoju religiju na ispravan način.