Marketing
Osvrt bez osvrta
Prva zabilješka u mom novom kalendaru se svake godine sastojala od spiska stvari koje trebam da uradim u nastupajućoj godini. I obično su te stvari bile zaboravljene jer je fokus stavljen na nešto važnije ili ...lakše. Tako sam dugo godina na prvom mjestu tog spiska imala zadatak da prestanem pušiti a cigarete sam bacila u proljeće jedne od rijetkih godina kada to nije bilo u planu. Ljubav svog života srela sam u godini kada sam već mislila da je kasno da to uopšte stavljam na listu. I još dosta tih stvari desilo se mimo plana i spiska tako da ove godine definitivno odustajem od toga. Ionako je moj papirnati kalendar zamjenjen elektronskim pa sam uvijek u prilici da napišem nove prioritete a da se to i ne primjeti.
Ove godine neću otvarati ni listu onoga što mi se desilo u godini koja prolazi niti praviti rezime. Zbog onih tužnih stvari koje su me pogodile najradije bih da je što prije zaboravim. Ali isto tako je bilo i divnih momenata zbog kojih ću je pamtiti.
Kada na kraju godine pokušamo da napravimo osvrt na onu koja prolazi najčešće se sjetimo velikih događaja i trenutaka koji su nam izmamili smjeh, koji su nas ostavili bez riječi ili koji su nas naljutili ili rastužili. Ponekad su to također sasvim neprimjetni trenuci, koji traju sasvim kratko i koji u najčešćem slučaju prođu pored nas a da ih i ne primjetimo.
Ja sam se cijelu prošlu godinu trudila da takve male trenutke "zabilježim" na kraju dana i danas kada pravim osvrt na cijelu proteklu godinu, ti trenuci mi pomažu da zaboravim one ružne događaje koji su ostavili ožiljke u mome srcu ali koje sam lakše podnijela jer sam imala buket tih skupljenih trenutaka s kraja dana.
Najteži događaj protekle godine bila je prerana smrt mog mlađeg brata Mire, koja je došla iznenada i zaustavila krik na usnama od velikog bola gubitka. Da savladam put koji je vodio iz bola do trajne tihe tuge pohranjene na jednom mjestu u mom srcu, pomogli su poneki slučajni osmjeh prolaznika, pružena novčanica beskućniku ili dobijena razglednica sa nekim crtežom od moje Therese, jedan mail od mog Zorana sa ljubavnom porukom ili pjesma koja je izašla iz mog srca za njega.
Najljepši događaj su bile moje zaruke. Dalji ishod... nepoznat. Ovo kažem zbog praznovjernosti: kad god sam pravila planove nisu se ostvarili onako kako je na listi stajalo a ako plan napravim a ne stavim dalji ishod naše ljubavi na prvo mjesto izgledaće da nemam želje. A imam...itekako. I sigurna sam da to ne zavisi od količine naše ljubavi jer nje ima mnogo... više...svaki dan još više.
Ali, već uskoro i 2012. godina je povijest. Još sutra i očekuje nas 2013. Već se može pomirisati i uskoro i dodirnuti.
Mislim da bi se svako od nas morao pozabaviti i mišlju šta treba učiniti za samu Novu godinu, a ne samo razmišljati i tražiti od nje da nam ispunjava želje i naše planove. Jer kako je poznato ništa u životu nije dar i zato je potrebna suradnja. I kada Nova godina vidi da se mi trudimo tada će i ona biti prema nama prijatnija od stare.
Ajde da se zajedno nadamo da će 2013 biti lijepa, da će se neugodni događaji dešavati u granicama, da ćemo zato doživjeti lijepa iznenađenja i da na nas čeka ispunjenje malih ili većih zelja.
Oni koji su u mogućnosti da u ponoć isprate staru godinu vatrometom, molim da ispucaju u zrak i u moje ime dio stare godine...ali molim...samo jedan dio, jer neke događaje iz 2012. želim da zadržim zauvijek u svom zagrljaju.
Post je objavljen 30.12.2012. u 16:30 sati.