30 N SV. OBITELJ Liberije, Trpimir
31 P Silvestar papa ( zahvalnica)
1 U MLADO LJETO Sv. Bogorodica
2 S Bazilije Veliki, Grgur Nazijanski
3 Č Ime Isusovo, Genoveva
4 P Anđela
5 S Eduard, Gaudencije
6 N BOGOJAVLJENJE Sv. Tri kralja
Melkior (Milan), Baltazar i Gašpar
Kada se kaže kako bi Sveta obitelj trebala biti uzor našim obiteljima, onda to zvuči nekako nestvarno. Prva pomisao; Isus, sin Božji, Marija majka Božja, sv. Josip samozatajni hranitelj Isusov… Kako bi se naše obitelji mogle uspoređivati s nekim tko toliko odskače od obične naše današnje, moderne obitelji u kojoj nitko za nikoga nema vremena? Gdje su svi rastrgani poslom, školom, naglim tempom života…. Pa ipak niti Sveta obitelj nije baš živjela nekim smirenim, idiličnim životom, kako to znamo vidjeti na tzv. svetim slikama, gdje Marija prede, a Josip kao drvodjelja blanja drvo dok mu mali Isus pomaže. Tu su i golubice koje šeću dvorištem, pa i sami anđeli se ponekad laćaju posla. Takva bajkovita kič predodžba o životu Svete obitelji daleko je od onoga što su oni doista proživljavali.
Bijeg u Egipat, pa onda sve što se s Isusom događalo i što ih je zbunjivalo,kao današnji događaj, kada su Isusa našli u Hramu i kada im je rekao: ''Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?'' (Lk 2, 49-50) Marija će na koncu svoga Sina pratiti na strašnom putu njegove muke i vidjeti najezovitiju smrt nevino osuđenog djeteta.
Ako svetu obitelj ne možemo doslovno slijediti u njezinoj svetosti, ona je tu i zbog milosti koju molimo kako bi naše obitelji bile sretne i blagoslovljene.
Kakva je to sretna i blagoslovljena obitelj ne treba puno objašnjavati. Istina, danas je toliko materijalizam zahvatio ljude da mnogi stvarno misle da je uvjet za sretnu obitelj bogatstvo. Međutim, gotovo svakodnevno smo svjedoci da su upravo imućne obitelji najčešće izložene raznim krizama i da upravo među imućnim obiteljima najčešće dolazi do rastave, dok su im djeca problematična. Što kaže otac osmero djece? Koja je njegova največa sreća? Pa najsretniji je kada se vrati kući i kada ga dočeka osmero zdrave dječice i kada ga zagrle i okupe se oko njega. Možda je netko gledao film ''Mrs. Doubtfire''? Neobičan i zanimljiv film. Roditelji imaju troje prekrasne dječice, ali mušičavi roditelji ne slažu se baš najbolje pa se rastaju. Djeca su dodjeljena majci, a otac je strašno nesretan jer voli svoju djecu. Međutim, prezaposlena majka traži dadilju za djecu, a otac iskoristi priliku, našminka se, stavi periku i obuče kao žena u zaposli se kao dadilja samo da bi bio sa svojom djecom. Kasnije se to ipak otkrije, nastane halabuka, ali se sve smiri kada majka konačno shvati koliko njezin bivši suprug voli svoju djecu, pa odluče ponovno učiti kako zajedno živjeti.
A kako treba zajedno živjeti u obitelji čuli smo od starozavjetnog mudraca Siraha. On nam posreduje prastaru mudrost o skladnom braku, koja kroz silna stoljeća nije izgubina na svježini i suvremenosti: ''Tko časti oca svojeg, dugo će živjeti; i sluša Gospodina tko čini radost majci svojoj.'' (Sir 3, 6). Jednako tako nas sv. Pavao u današnoj poslanici Kološanima uči kakva treba biti skladna kršćanska obitelj. Istina, muževi rado čuju kad Pavao kaže: ''Žene, pokoravajte se muževima'', ali isto tako rado prečuju kada Pavao kaže: '' Muževi, ljubite žene kao što je Krist ljubio Crkvu..''
Ne bježe djeca iz one obitelji gdje se roditelji poštuju, a prema djeci iskazuju odgovornu ljubav. Ili će se ipak teže odlučiti za bijeg iz obitelji u kojoj ima prave obiteljske topline, sklada i mira, nego iz onih obitelji gdje vladaju svađe, agresivnost alkoholizam, ljubomora, emotivna nezrelost roditelja….
Rad i red, dvije su čarobne riječi koje na čudesno djelotvoran način odgajaju djecu.
Međusobnu ljubav i sklad podržava Božji blagoslov u onim obiteljima u kojima nema psovke, pijanstva; u kojima je red i marljivost natopljena molitvom, a iznad svega nedjeljna i blagdanska Euharistija – hrana mira, zajedništva i milosti Božje. Amen.
Molitva vjernika
Pomolimo se Ocu nebeskomu koji nam po primjeru sv. Obitelji daruje uzor života i svetosti.
1. Daj, Gospodine, da svoju svetu Crkvu doživljujemo kao veliku obitelj u kojoj se međusobno poštujemo i cijenimo kao prava braća i sestre, - Molimo te.
2. Posebno molimo za sv. oca, biskupe i svećenike, kako bi u Crkvi promicali zajedništvo vjernika, kao i zajedničku skrb za obitelji, - Molimo te.
3. Danas molimo za sve obitelji svijeta, da budu rasadnici iz kojih će izači novi naraštaji, zdravi i spremni izgrađivati bolji i plemenitiji svijet, - Molimo te.
4. Umnoži, Gospodine, mir, ljubav i zajedništvo u obiteljima, - Molimo te.
5. Daj da donositelji zakona o obitelji budu vođeni istinskom željom da pomognu kako bi u svakoj obitelji djeca imala topli dom i kako bi obitelji bile što brojnije, - Molimo te.
6. Vodi naše mlade da razmišljaju o osnivanju skladnih obitelji na kršćanskim načelima, - Molimo te.
7. Našu ti pokojnu braću i sestre preporučamo da ih primiš u zajedništvo nebeske obitelji, - Molimo te.
Dobri Oče, svojom neizmjernom ljubavlju bdiješ nad nama. Prati nas svojom milošću i pomaži nam u kušnjama ovog života te nam udijeli obilje dara Duha Svetoga, kako bismo ti u slozi i ljubavi pobožno služili, koji živiš i kraljuješ, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.
Uz godinu vjere
Govoriti o vjeri, istina, može svatko ali je ipak normalno i logički da su najmjerodavniji o njoj govoriti prvenstveno vjernici.
Nalazimo se usred božićnih blagdana koji izvorno tumače najdublja otajstva vjere, a vjera je nerazdvojno utkana u sam život. Vjernik kroz prizmu vjere doživljava sebe i svijet oko sebe.
Kada je u pitanju Božić i ostali božićni blagdani, onda vjernik uranja u samu srž otajstva tih blagdana. On dobro zna to otajstvo razlučiti od božićnog dekora. 'Bijeli Božić, božićna idila....' sve je to dekoracija, prilika za svojevrsni lepršavi hedonizam, koji ljudi bez vjere jedino i razumiju i do čega im je jedino stalo. Stoga ih mi vjernici donekle možemo i razumjeti kada, makar i himbeno, kukaju što im je nitko drugi nego Kaptol ili sam nadbiskup ''ukrao Božić''. Oni nisu sposobni shvatiti da ozbiljne teme koje se tiču života spadaju u srž Božića i blagdana Sv. Obitelji...., a ono što oni smatraju Božićem to nema veze s ozbiljnom vjerom.
Skromna armada žilavih podupiratelja aktualne vlasti i njihovog ministra prosvjete i donekle športa zdušno je krenula u napad na Crkvu u Hrvatskoj zbog već poznate kritike spolnog odgoja koji bi trebao po preporuci ministra i njegovih ortaka zaživjeti u školama.
Velim skromna, jer ti apologete skrpani od pokojeg otpalog svećenika, nekog imaginarno – eteričnog vjeroučitelja te izvjesne teologinje bez adrese u Crkvi imaju pristup, barem za sada, 'šklj' portalima koji se permanentno bave blaćenjem klera i vjernika. Vlast, koja je očito dobila domaću zadaću od zapadnog 'velikog brata', sama baš i nema nekih ozbiljnih argumenata kojima bi potkrijepila taj odgojni cušpajz, pa se dobiva dojam, kada nastupaju u javnosti, kao da nisu niti sve ponuđeno pročitali. Stoga im trebaju 'jurišnici' koji će besplatno i s puno zadovoljstva napasti sve koji se drznu dirnuti u ministrovo znanstveno i zdravstveno čudo od odgoja.
A mi svi znamo da su se vjekovima mladi zaljubljivali, sklapali brakove, rađali djecu i bili sretni premda nisu dobivali instrukcije kako se to radi od liberalno – crvenih ministara i njihovih simpatizera.
Jadan je to vjeroučitelj koji nije pročitao u Katoličkom katekizmu kako samozadovoljavanje nije kvalificirano kao grijeh nego kao neurednost. Jednako tako jadan je to 'znanstveni' pristup toj temi a da nije konzultirana ona literatura koja sa znanstveno – medicinskog aspekta nabraja i negativne učinke samozadovoljavanja. Takvoj se temi pristupa krajnje obazrivo kada su u pitanju djeca i njihov normalan razvoj. Svaka krajnjost na tom području može izazvati traume, radilo se o 'naprednom' hvaljenju takve prakse ili rigidnom kuđenju.
Neke zemlje, poput Engleske, koje već dulje rade po tom programu na samom su vrhu po broju maloljetne trudnoće. Isto je i s pokušajem da se u pornografiji vide pozitivni učinci. Činjenica je, naprotiv, da ista potiče djecu na agresivno ponašanje. Tako da su silovanja kod djece sve učestalija i to u nevjerojatno ranoj dobi.
Konačno takvim se arogantnim seciranjem onoga što je oduvijek spadalo u intimu ljudskog bića na bestidan način razara ukorjenjeni stid kod djece, a time i sretno i bezbrižno djetinstvo.
Duboko u kišnim šumama Amazone gdje stanovnici još žive na način sličan kamenom dobu, jedna nadobudna novinarka stupila je u kontakt s djecom i misleći da je u nekom predgrađu Londona, pitala je dječake dali imaju cure. Djeca su se zacrvenila i pognula glave. Daljnji razgovor je prestao. To se zove stid. Stid koji je urođen svakom normalnom ljudskom biću na kojem god stupnju civilizacijskog stupnja ono bilo.
Na patetične napise kako je Kaptol nekome ukrao Božić, mi vjernici odgovaramo kako se bez takvog Božića može ali pitanje tko će dogovarati za ukradeno bezbrižno djetinjstvo učenika u našim školama mi vjernici jednostavo ne možemo postaviti nekomu tko je izgubio ne samo stid nego i životni kompas.