ONA
Ne. To zaista nisam očekivala. Kako sam mogla znati? Svaka moja osobina kao da je pod velikim upitnikom. Ne mogu više.
Ne, neka odjebe, ja zaista više nisam nikome kriva ni za što.
--- Danas mi je rođendan. Mrzim rođendane. Volim rođendane. Romantika? Ne, romantiku baš mrzim. Mrzim taj totalitarizam – esenciju romantizma. Ma ne znam ustvari, zvat ću Svena. Ekipa, vidimo se u Lorci u devet. Bok.
ON.
Sofisticirana, urbana grabežljivica, eto tko je! Bolje je ovako. Ne želim više slušati riječi iza kojih se kriju sve te podle ženske insinuacije. Znam sve, to je instiktivno. Nikada više neće me poželjeti, a htio sam je samo iznenaditi.
Ne, ne želim. Ne želim biti svoj stari koji cijeli život čeka i već se tridesetu godinu braka pita zašto ga ta žena tako uporno ne voli. Kundera je jednom pisao o prešutnom dogovoru koji se u parovima sklapa prvih mjesec dana. Nakon toga, kaže Kundera, više nema nazad. Kurvu stvara muškarac. Hajde faco, budi taj, budi prvi Hrvat koji se dostojanstveno nosi s pitanjem njezinog promiskuiteta. Budi taj Šveđanin. Zapalit ću još jednu cigaretu. To je ipak bio jedan od najvećih užitaka. Prije, za vrijeme i naročito nakon.
ONI
--- Tekilu.
--- Travaricu.
--- Južnjačku sa Spriteom.
--- Žuju, velku.
Zabavljamo se. Nakrcali smo juke-box svim i svačim. Škoro, Zdravko Čolić, AC/DC, Nina Badrić, Pixiesi, Waits...preludo. Neki frajeri su zgibali iz birca jer su se uplašili. Napokon je i Sven dovukao svoje uobraženo dupe zajedno s poklonom kojeg ne želim komentirati. Nikada nije imao stila. Stil mu nikada nije ni trebao. Osjećam neodoljivu potrebu da ga iscimam.
Post je objavljen 28.12.2012. u 15:47 sati.