Pregled posta

Opomena hrvatskih pjesnika

SLOBODI
I slavni djedovi moji, tako su ginuli za te,
Na tvom braniku vazda grudi im bijahu zid;
Ah, ti si grlila nekad moje celik Hrvate
I svojom ostrila rukom maceva njihovih brid.
Na ravnom Duvanjskom polju ti slavnu krunu splete,
Nasem prvom kralju, oj zlatni sance moj!
Najdrazi to mi je listak povijesti nase svete,
Jer tada Hrvat vitez na svom bijase svoj!
Zeljezna njegova ruka bezbrojne vojske svlada,
Pred njom je narode mnoge hvatao trepet i strah,
I gordi mletacki lav je placao harac nam tada,
Prijestolju nasem sjajnom ljubeci podnozja prah.
I nase plovljahu ladje pucinom Adrije plave,
U mednoj hrvatskoj rijeci s njima se orio poj,
Hrabrih mornara nasih sto ih je put bajne slave,
Vodio kroz strasnu buru lik andjeoski tvoj.
Ah to je davno bilo! Stoljeca prodjose mnoga,
I tamnim prekrise plastom tvojih nam stopa trag;
Kad je medj krvnom bracom prestala carevat sloga,
Zlobni je Arpov unuk na rodni nam kucnuo prag.
I tada slobodo zlatna, njegova prljava ruka
Medj' nama iskopa tebi dubok i leden grob,
I od tog kobnog casa do danas u moru muka,
Hrvatski je narod bio tudja sluga i rob.
I sada jedan ga dusman ognjenim bicem przi,
Poput vampira pijuc mu znoj i toplu krv,
Dusmanin drugi i sad mu vis glave handzar drzi,
S osmjehom punim zlobe, spreman komadat strv.
Al' zlatno ce doci doba kad ce hrvatske svijesti,
Na nasem ognjistu opet zabuktat zarki plam,
I ti ces lijepa vilo teske okove stresti,
A slozna braca tebi zidat ce veleban hram.
Ah, ja cu mozda tada u hladnom grobu biti,
Ali cu i tada osjetiti tvoj zivotvorni dah;
Hrvatska, tebi u slavu himnu ce viti
Na nebu dusa moja i mrtvi pod zemljom prah!
/ Musa Catic

ONIMA KOJIH SE TICE

Zabludjeli ste ko da ste bez glave,
Razum vam ne zna kud vam noga hodi
Vi izdajice djedovske ste slave,
Za nos vas dusman krivom stazom vodi.

Gdje su vam oci, ne vidjeli njima,
I gdje vam je savjest, ljudski ponos gdje je?
Vaseg se srca svaka rdja prima,
I vi ste sluge tudjinske ideje!

Cujte gdje kune Hrvatska vas mati,
Sto vam je zivot, sto vam je kruh dala,
Svuda vas njena teska kletva prati,
Oj vi zatornici njenih ideala!
Svaki joj atom uzdise i jeca
Kud vasa noga po njenom tlu stupa;
Ta vi joj niste ni sinovi, ni djeca,
Zbog vas se ona u suzama kupa!

I njezino sunce blagorodno,
Svoj blagoslov joj prosipa vrh cela,
Na vas gleda mucno i zlovoljno
S prijezirom vas motri i sunce njeno ono!

Vi dizete ruku na vlastita brata,
Stajete na putu narodnoj nam sreci,
I kakva vam je, kakva za to placa,
I sto li cete, recite mi, steci?

Vi poganini, Jude, vi ste
U srce majci sablju ste zaboli,
Da povijesti njene zgazite liste,
A u dusi vasoj nista vas ne boli.

Oj stidite se, skrijte mrske glave!
Pod mracnu zemlju, vi sinovi tmine!
Kad kod vas nema svijesti prave,
Neka vam sjena sa Hrvatske zgine!
Slusajte gdje kune Hrvatska vas mati,
Sto vam je zivot, sto vam je kruh dala;
Svuda vas njena teska kletva prati,
O vi zatornici njenih ideala!

/Musa Catic

SUZI RODA
Sto mi krijes, suzo tajna,
Kad pod vjedjom krvna planes,
Pa cemerna, gorka, vajna,
Na verige ropske kanes?
Sto mi krijes, kad si bratska
Prvoj kaplji sa nebesa,
Prije no riknu vrata adska,
Prije groma, prije trijesa?!
Sto si krila onog casa,
Kad si pala po stratistu?
Posred groze i uzasa,
Gdje no vrane pir si istu?
Al ti, kanuv, sred tog jada
Jeknula si, slut mi zbori-
Krv prolita ne propada,
I prekasno ima da zori.
Sto si krila, kad se sroni
Niza lica muzu onom,
Kog rodise milioni
Da satare krivdu gromom?
Ah, uz suze cijelog roda,
Jeknuv pade na te kosti:
Slomise ti granu ploda,
Al sjemena jos je dosti.
Daj mi pricaj, suzo tajna,
Sto nam sapces povrh groba,
Gdje nam snije dusa vajna,
Izginula nada roba?
Ah, ti tones sred tog mira,
Al tvoj odjek ko da sjeca;
Ima nade i do pira,
Dok se narod mrtvih sjeca!
A kad drsces u dnu oka,
U dnu oka majke blage,
Kad ju mori bol duboka,
Rad' otete djece drage-
Je l', da tvoj je drhtaj tada
Slut proroka, izjav tajne:
Suza boli, suza jada,
Projesti ce negve vajne.
Kakva li si, kad te place
Sirotica vec zarana,
proklinjuc si otimace
I krvnika mladih dana?
Oj, kog' kunes gorka tako
Ko cemerit otrov zmije,
Ne zna nebo, ne zna pak'o
Sto osvetna suza krije!
Suzo roda ti si strasna!
Ko sumporna kap goruca,
Vragu grozna i uzasna,
A pred Bogom svemoguca!
Teci, teci niza lica,
Medj' zvjezdama zasjaj gori,
Tu budi nam vodilica,
Krvnim tragom k rujnoj zori!
/S.S. Kranjcevic

HRVATSKOJ
Raskrivaj se Raju, planite nebesa!
S andjeoskog plama u tom trenu svetom;
S Nje kad kopren skidam, u prah, vi cudesa
U prah, pred tim bostvom, pred tom zenskom spetom!
Suzna su joj lica, a velika srca,
Sva krvava, gvozdje zardjalo znoja;
Takvu li te gledam, o Hrvatska moja!
Skrsena uzdises, drhturis mi tako
Kraljice casna, lijepa i tuzna;
Poduprijevsi glavu, trajuc kojekako
Zar tu majko cekas cas pokopa suzna?
O, zar zbilja klones, pa ti usnit valja
I osjecas skori grob da ceka tebe;
Lazna ptica kuka, prah da zadnjeg kralja
I buducnost tvoju zanavjek pogrebe.
Dok bolujes smrtno i o zicu dvojis,
S tegobnih muka padas u ocaje;
Samo tezak uzdah za uzdahom rojis,
A da si djecu kunes srce ti ne daje.
To je srce majke, milosrdna dara
Mileno i drago kao doba cvjetno.
I to srce puno nebeskoga zara,
Mila majko, ono nije sretno.
Sto ces? Jel da kucas nesinu na vrata?
Da moljakas ono sto te Bogom patri?
Ah ne bi ti majko mnogi od Hrvata
Dali ni da zila otopis u vatri.
Gotove su ruke da pograbe tebe,
Pod konopac da te preprodaju grijesno;
Komu li si majka? Marec tek za sebe,
Osim novaca sve je njima smjesno.
Pogledaj me majko gdje preda te padam,
Sretan sto te majkom slatko zvati smijem;
Tu, u tvoje krilo mlado celo skladam,
Tu o tvojem vratu dug zagrljaj vijem.
Sve je moje pusto, cjelim majko plamom
Preda te se spustam, sve si moje milje.
Jednom dusom disem, tebi zrtvovanom
Jednu Crkvu imam, to tvoje okrilje.
Tu se mladjan kunem, jos nas ima dosti
Prokusanih bjedom, odojenih jadom.
Prokleli smo ovaj zivot od milosti,
Tebe cemo dici ma i krvnim radom!
Do patnickog Kriza sve nas oko nosi,
Zapinje o celo raspetom Bozanstvu;
Zavidna nam usta Krunu onu prosi,
Da bi tebi bili, On sto covjecanstvu!
O Hrvatska Sveta, tako cu ja za te
Pred zrtvenik klonut, cela zarka vedra!
I slobodni zraci kada te pozlate,
U grobu ce mrtva zadrhtati njedra!
Mozda za te slave, ti ces, tugo moja
I uz moje kosti prosaptati tiho:
Snivaj, grob ti cuva majka, evo tvoja
Mrtav si mi ponos, ziv mi vjera bio!
A gle, majko moja, dok se ovo bijem
Daj da s tvoga puta nikad ne bi skreno;
Pusti da ti ruke o vrat slatki vijem,
Da tvog srca nemam ja bi davno sveno!
Ti me tako krijepi, ti me vodi sobom
Kroz trnje i tamo gdje je slava tvoja;
Da uzmognem majko vragu ti nad grobom
Viknut: ZIVI, SRETNA, O HRVATSKA MOJA!!!!
/S.S. Kranjcevic

HRVATSKOJ MAJCI
Hrvatice, oj kceri, roda moga,
Ti mucenickog naroda nado,
Ja mukom istom zaklinjem Boga,
Sad cuj mu glas i svij ga srcu rado;
Znaj, djeca tvoja dar su samog neba,
Za osvetnike da odgojis plod,
Ta sad il nikad znacajeva treba
Taj izmuceni i nesretni rod!
Hrvatska majko, jos za mladih dana,
U grudi sinku jal na vraga dubi;
Nek pravde plamom, plane na dusmana,
Nek narod svoj, ko duse spas obljubi,
Nek omili mu hladni cjelov smrti,
Nek uhu njegovom privikne se plac,
Da mirnom dusom zlo moze strti,
Kad pravda mu u ruke stisne mac!
I pricaj njemu; kakva bje nam slava,
I pricaj njemu; na sto sad smo spali,
O krvniku i odsjecenih hrvatskih glava,
I o svem, cim su nas darivat znali!
Da, sve te majko, risi mu strahote,
Sto Hrvat ih je trpio ko rob,
Kad u odabiru smrti il sramote,
Svojom dusom radje on izabere grob!
Oj pazi na njeg, sva nam on je nada,
Buducnost na njem temelji se zlata,
Nek vikne jadu, nek zarana strada,
Jer patnje samo celice Hrvata.
Nek s ljutim mlad se pobratimi gladom,
Ko tvrda neka otvrdne mu hrid;
Tko zarana si srce krijepi radom,
Tek od tog rada moze biti prid!
I gledaj, ravnoj, nek je vjeran stazi,
Postenje nek ga u zivotu vodi,
Ko rob tek niska kukavica plazi,
A gnusan podlak dusman je slobodi!
A on junak nek vazda cvrste volje,
Slobodan svud na svijetu kaze duh,
A tvrdim radom; da ce biti bolje,
Posteni nek si, majko, sladi kruh.
Pa osveta kad barjak digne sveti,
Kad kliknu braca: "Bog i Hrvati!"
Ti prije neg ti u krv sin se sleti,
Ko majka mac ces osvetni mu dati.
I tad mu reci: "Radje, krvi moja,
Nek mlada tebe crni skrije grob,
Nego majci da se vratis s boja
Ko kukavica il ko crni rob!"
Da, timi glasi sina si otprati,
Hrvatice, na vraga, u boj, svoga.
Pa pobjednikom ako ti se vrati,
Ko sretna majka ti proslavi Boga.
I lovor vijence u tu splici slavu,
Da slobodom tom si ovjencas krov;
I vjeruj, tad ko majku ce te pravu,
Potomstva sretnog slavit blagoslov!
/S.S. Kranjcevic

HRVATICA KOD KOLIJEVKE
Spavaj, sinko - snivaj blago,
Dok te hrani mir,
Kad odrastes, moja snago,
Tad te ceka, moje drago,
Krvav, krvav pir!
Nece sine, majka tvoja
Nikad sretna bit,
Vaj, iz suzna nepokoja,
Uzdasi, sve bez broja
K nebu ce se vit.
Snivaj, sinko, gle, o stijeni,
Ocev rdja mac,
Tko zna dal' ces, jao meni,
Sa njim za dom premileni,
Krvav plakat plac!?
Okice su mutne tvoje,
Tuzna li im slut,
Zar vec osjecas djete moje,
Da sve nase zgazeno je,
Ah, vec koji put!?
Rano l' si mi tuzit stalo,
Rana l' ti je bol,
Ko da si mi jadno znalo,
Da si na svijet ovaj palo,
Toli nevoljno!
Placi sinko, vikni jadu,
Crn je istok tvoj!
Priuci si dusu mladu,
Ljutoj zedji, ljutom gladu
Patnji svakakvoj!
Imao si oca - diva,
Cvrstog kao hrid!
Slomise ga a ja ziva,
Sto sam Boze, jos ti kriva,
Ej, muti se vid...
Kusat ces mi, sto je zloba,
Patit ce te jad,
Ocevog ti eno groba,
Al svanut ce ono doba,
Da ga svetis mlad!
Ali tada, rano moja,
Gonit ce te vrag,
Neka usred kletog boja
Okrvavi ruka tvoja,
I domaci prag!
Gonit ce te srca ledna,
Da mi klones mlad,
A na pragu doma bjedna
Gatati ce suza jedna,
Sto te ceka tad.
Majcin sapat, kletva grda
Tudji divljak - Bog
Brige teske, poput brda
Na utjehu kora tvrda,
I kamenit log!
A kad tvoja klone snaga,
Ljut ce dat ti dar,
Prognat ce te do nedraga,
Nek vrh rodnog klones praga,
Skrsen nebogar!
Hvala Bogu, za sve hvala,
Mili sinko moj!
Kad te zaceh vec sam znala,
Da je bijeda prokukala
U osvitak tvoj.
Spavaj milo, dusa tvoja
Cilj mi ima svet;
Bit ce sinko krvna boja,
Jer tvoj narod, krvi moja
Ziv je razapet!
Snivaj, sinko, dokle mati
Na tvoj pazi stan,
Snivaj sinko, Bog ce dati
Progledat ce i Hrvati
Sto je noc a sto je dan!
/S.S. Kranjcevic

JA CU SVOJOM STAZOM
Vi zovete me lako, da pristupim,
I budem vaseg bucnog slavlja cesnik;
Ne znate li, da sam one tuge pjesnik,
Sto skriviste je vi izdajstvom glupim?
Pa kako da vam onda budem mazom,
Kad prezirem vas. Ja cu svojom stazom!
Sampanjcem dasta vi bi sada htjeli,
Da operete ljagu svog smrtnoga grijeha;
A gromkom bukom djavolskoga smijeha
Da nadbijete duse pakao cijeli;
Takvo ste slavlje razvili nad jazom
Izdajstva svoga! Ja cu svojom stazom!
Vi zovete mene jer ste zakopali,
Vec davno bostva svojih dana mladih,
A sto bi s mojom bilo sirocadi?
Zivota moga cvjetnim ideali
Pod vasih rijeci klonuli bi mrazom
I poginuli. Ja cu svojom stazom!
A srone li se na mene zato
Raspirena vam gnjeva trovne strijele,
Sred borbe cu si ocajne i vrele
Zakrilit drage slobode jato -
Pa makar bas je zadnje krvi mlazom
Poskropit moro! Ja cu svojom stazom!
/G. Arnold

Necete me zaslijepiti, Ona mi je oci dala,
Niti dusu zalediti, Ona ju je zagrijala.
Osjecaj i misao svaka, od vjeka su s njenog daha
Ja cu ostat Hrvatica do posljednjeg svog izdaha.
Za njezino slovo svako sve se moja ruka hvata,
Odlika je pradjedova ne zapustit rod Hrvata!
Oj sluganski razbojnice nek te ova ljubav gusi,
Ja Hrvatsku svoju nosim u venama i u dusi.

Post je objavljen 27.12.2012. u 19:41 sati.