Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dreamingreality

Marketing

Mračna bezdan

I opet gledam u nebo.
Ljudi koji me okružuju navikli su na moj nos koji se lagano diže gore kada se nađemo vani u noćno doba. Oduvijek sam bila zaljubljena u nebo. Čitava umjetnost iznad naših narcisoidnih glava koju uopće ne primjećujemo. Mislimo da smo svemoćni jer smo sami sebi proizveli svjetlost i okružili se s njom, a ne shvaćamo da smo s njom ugušili nešto savršeno, prirodno, puno veće iznad nas. Odlučili smo sakriti postojanje svijetla negdje drugdje da ljudi ne bi dolazili do saznanja da su nebitni, mali i prolazni.
Ako ne možemo dosegnuti zvijezde, nemamo koristi od njih. Stoga nema ih potrebe gledati.

Sjećam se kada smo sjedili u njegovom autu pored jezera i promatrali zvijezde. Tražili smo zviježđa i pričali o veličanstvenosti svega što nas okružuje unutar i izvan naše atmosfere. Osjećali smo se tako minijaturni, ali otkucaji srca u svakom dijeliću našeg tijela dokazivali su suprotno. Mislim da sam se tih noći malo više zaljubila u svemir.

Moguće da sam zadržala neki gen svojih starijih predaka i tako i ja tražim odgovore među zvijezdama.
Možda mi jedna od tih bilijardi svijetlosti da odgovor. Smisao.

Kada spustim pogled, sve što vidim oko sebe je tama. Mračne ljude i njihove mračne namjere, turobne živote i svijet koji propada u ništavilo. Umjetno svijetlo koje prikriva tamu koja nas guta sve. Jedno po jedno.
Prazninu i hladan jastuk pored mene u noći.
Možda zato gledam gore.
Možda među nebeskim maglicama tražim bijeg od smoga. Bijeg od mraka.

Možda volim utišati svoje osjećaje činjenicom da sam nevidljivo mala.
Gledam u nepoznatu, nezamislivu prošlost koju ljudska ruka nije dotaknula niti ikada hoće. Naspram nje mi smo samo zrnce prašine koje će nestati za tren.
Ta svijetlost ni ne zna za nas. Što je najžalosnije, većina nas ne zna za nju.
Ono malo nas što zna, gledat će u nebo, čekati da nas svijetlost upozna i da nam odgovore.
Umrijet će čekajući. Ali možda se točno na taj dan planeti točno poslože i obasjaju put natrag na jezero gdje će on gledati u nebo i voljeti me.


Post je objavljen 26.12.2012. u 23:21 sati.