Reći ću ti nešto, jako, jako tiho, nije za svačije uši, nije za sve oči.
Ma razmišljam da pišem bijelim slovima po bijeloj podlozi, tako da nitko ne vidi.
Ipak, napisat ću, svima da čitaju.
Postoji u pjesmi više od riječi, Netko sa više od slova, brojki i računa.
Postoji jedna mala djevojčica što se skriva,
jedna vila sa osmjehom anđela i pogledom prijatelja,
jedna neman moćnoga uma,
jedna žena sa mračnim strastima i velikim potrebama.
Kad se sve one upuste u borbu za prevlast,
nestašna iluzija samo iščezne i dođe na svoje mirno mjesto,
gdje su svi pomireni sa svojim ulogama,
gdje vlada sklad,
gdje nema kad i kako, zašto i zato,
nema borbe ni zaludnih lutanja,
gdje je prašina samo prašina,
bez misli o svemiru iz kojeg je došla.
Post je objavljen 26.12.2012. u 20:55 sati.