Možda je to
zbog nikada zaglađenog traga u mesu
prstenjaka
urezanog
nakon toliko i toliko
ili zbog filigranskog odsjaja u zjenici dječjeg
nejasno naznačenog nedostajanja
samo da si ti tamo
i da ste zajedno
Možda sam sama jer odašiljem signal
zauzeto
svim pticama, oblacima, zvijerima, ponornicama
jer sam se tvrdoglavo uspela i još se penjem
na najvišu kulu bjelokosnu
na najvišu biljku povijušu
i s nje podozrivo gledam svoju cjelonoćnu čežnju
svoj jauk ušutkujem i svoju bol
i samoći koja je teška samo slabićima
silom zatvaram sva usta i sva vrata
i govorim da mi ručno izrađene cipelice
najbolje plešu
same
o klinu
Možda kažem stoj čak i kad se široko nasmješim
i kad mi se vide svi zubi i kad mi
i oni
sjekutići oštri zabljesnu
pa si pričam i bajke i basne
izmišljam krajeve lukavo