Zadnjih godinu dana, slušam kako svi govore o te dvije riječi... RESTRUKTURIRANJE i REFORME. Nema političara koji se ne pojavi na tevejcu a da ne ponavlja te 2 riječi... ka fliper kad ga zatiltaš, pa skače i na displeju mu piše TILT!!! TILT!!! TILT!!! Tako i ovi naši političari, ka da ih je nešto dobro streslo, pa zatiltali. Nema dana da ne čuješ RESTRUKTURIRANJE i REFORME a u iste se razumiju ka engleska kraljica u pelcovanje šljivika i škopljenje prasaca te izradu domaćeg pekmeza... dakle, pojma nemaju... jer da imaju, već bi mi to osjetili. A i te riječi, pazi molim te – RESTRUKTURIRANJE!?... ili još jača – REFORME!?!?! – krušna te mrva jebla, skoro ti dođe da staneš u stav MIRNO, kad ih čuješ. El nije tako? Političari kad ih izgovaraju, oni se kompletno izobliče, zauzmu neki stav ka da su bikovi, oči im se suze ka mački kad je ćeno ganja, obrve im se proguste ka Mesićeve, gonja usna titra ka da je krvi žedna, uši im se poklempave, slina kaplje sa oba očnjaka... i onda ih čuješ
- Moramo provoditi REEEEFORMEEEEEEEEE... i RE STRUK TU RIRANJEEEEEEEEEE!!!! (onako krvoločno, dubokim glasom, ka onaj kad na RTL-u najavljuje akcijski film ponedjeljkom)
Eto jučer Milanović The Premijer Neodlučni ponovio opet te dvije famozne riječi... jebalo majku, ja kad sam to čuo kako je on to rekao, odma sam zavjese navukao i pogasio sva svjetla... reko, otećeme nešto da neću ni znati. Dva sata sam ja, tako zamračen, ležao sklupčan oko božićnog bora. Toliki me strah obuzeo, da su one jaslice malo veće bile, u njih bi se sakrio, iza najveće ovce što je stajala kraj svetog Josipa. Čak sam iskopčao one žmirkajuće lampice sa bora. Nakon 2 sata... nekako sam se izvukao ispod bora, otresao one iglice sa sebe, na lijevom uhu mi visila kuglica... bit će spala sa bora name, al od šoka nisam to ni osjetio, u nogavicu od lača uvukla mi se jedna ovca koja bila ispred jaslica... i ona se jadna bit će usrala restrukturiranja i reformi.
Kod nas nema državne firme koja nije ušla u to jebeno restrukturiranje i u reforme. Po prvim pokazateljima istih, sve reforme i restruktupičkematerne... baziraju se na:
- Direktore, dal da ovaj misec dademo 200 il 300 otkaza?
- Štojaznam, el vidiš da na ajfonu 5ici igram tetris... daj... 400 otkaza!!!
- 400?
- Ako damo 200... reć´će nam da ne provodimo reforme!
- A štoćemo direktore sa restrukturiranjem!?
- Kad im daš otkaze, recide im da nema ništa od otpremnina... zbog resturukturiranja!
- Direktore, vi ste vako pametan čojk... a što znači to reforme i restrukturiranje?
- Jebideme odostraga ako znam štojto!
Kad se negdje 20 godina kralo i mažnjavalo... sad se poseže za restrukturiranjem i reformama. Da se to bar provodi, ja bi rekao, al to nitko živ kurcem ne mrda. Sve to izgleda ka pas na lancu – non stop reži i laje, a kad ga pustiš... on zbriše skroz u drugu stranu. Tako i ovi naši, laju laju, a kad treba nešto napraviti... mahuna. Eno non stop laju kako će restrukturirati i reformirati HŽ (Rvacke željeznce).Sad sam gleda nekvu vijest da je u Kini završena nova pruga u dužini od 2200 km i da njome prašinja novi vlak koji ide preko 300km/h i treba mu 8 sati da pređe taj put (kod nas treba 8 sati za preći put od Perušića do Gospića, ako ne iskoči naravno). Prikazaše i lokomotivu tog novog vlaka, ako se uopće nešto takvog izgleda i može zvati lokomotiva, jer to izgleda ka projektil (riječ „lokomotiva“ se koristi samo kod nas). Kod nas je prosječna brzina putničkog vlaka, pazi sad ovo – 45 km/h. Ej!? Četrspet kilometara na sat!?!? To kad dijete od 10 godina sjedne u Splitu na vlak, u Osijeku izađe punoljetno. Pošalješ babu iz Gospića u Vinkovce, uđe u vlak zdrava i sa 60 godina a u Vinkovcima je mrtvu iznesu... umrla u 102-goj godini života, od starosti. Žena koja u Dugoj Resi rodi u vlaku, u Kninu malog odma upisuje u 1. razred osonovne škole. Poneseš jaja da ih prodaš na placi... dok dođeš do Zagreba, pun vagon kokoša, kondukteru na ramenima po 2 kokoši sa svake strane, ka da ima činove. Kondukter koji se tek zaposlio, odradi 2 ture od Zagreba do Osijeka i odma ide u penziju. Da komedija bude veća, prosječna brzina teretnog vlaka kod nas je... slušajde sad ovo... primi de se za štok od vrata, takot Boga... 23 km/h!!! Dvacet tri kilometra na sat!!!! To kad oćeš da ti vlakom dođe ugljen, moraš naručit drva, jer ta kompozicija toliko sporo ide da se drva fosiliziraju sama od sebe u taj jebeni ugljen. Pošalješ 2 živa odojka iz Slavonije za Dalmaciju, a kad teretni vlak dođe u Dalmaciju, moraju pilit krov od vagona jer unjem se namnožilo prasaca da se ona klizna vrata ne daju otvorit. Ako pošalješ grožđe, na drugu stranu dođe vino. Ako pošalješ šljive, reka bi čojk da će na drugi kraj izaći rakija, jes kurac, istovara se pekmez. Zašto kroz nas nikad ne voze nuklerani otpad? – zato što bi na drugom kraju imali samo OTPAD... ono „nuklerani“ bi ishlapilo putem. Naše željeznice jedino kamen mogu prevest a da na drugi kraj dođe isto kamen... jer jebi ga, kamen je kamen, ne mjenja se stoljećima. Nedaj Bog da obnove prugu... ma kaki, nema šanse. Oni su uvjereni da ako podjele otkaze da će vlakovi ići brže. Eno naprdili na ličku prugu onaj nagibni vlak... i što jes jes, lijepo on izgleda... al majko, tračnice iz doba Marije Terezije. Ja mislim da strojovođa udara „Očenaš“ u svakom zavoju kad se ovaj krene naginjati. Novi vlak na staroj pruzi!? – više smisla ima pile sa sisama neg to. Eno svako malo na tevejcu govore da je vlak iskočio. Naši vlakovi više po njivama voze neg po pruzi. Kad se u Europi dogodi željeznička nesreća, bude po 300 mrtvih... kad se to dogodi kod nas, uvijek najebe strojovođa, jer vlakovi su uredno prazni.