Kada sam napisala post na temu Dobar seks u lošim vezama nisam imala u planu poremetiti naš uhodani seksualni život koji je bio jedina čarobna dimenzija našeg odnosa.Vrag s tim pisanjem je upravo to što kad neke stvari staviš pod znak pitanja,razmisliš malo o njima ili ih promotriš iz drugačije perspektive one se automatski nađu u vrtlogu promjene koja nije uvijek ugodna.
Kratka apstinencija uz pozorno praćenje promjena ponašanja s obje strane rezultirala je poražavajućim otkrićem da je seks na neki način ipak precijenjen u našoj vezi.Dobra stvar je što sam shvatila da je u mojoj situaciji u slučaju prepuštanja vratolomijama bilo potrebno napraviti emotivni odmak ,a prije odmaka trebalo je moju ovisnost o njemu nazvati pravim imenom.Kad se sve to pomiješalo u nekom dvadesetminutnom deliriju ostalo je samo ono trenutno fizičko zadovoljstvo olakšanja.Nešto kao one night stand varijanta u kojoj možda nema onog uzbuđenja koje donosi osvajanje i odvlačenje u špilju jer ipak već dobro poznaješ put koji vodi do vrhunca što u ovoj verziji s vremena na vrijeme nije uopće loše ,pogotovo ako si lijenčina poput mene i teško pronalaziš razlog da izađeš iz stana među ljude,a kamoli tek da zbariš nešto.Zamišljati sebe u nekoj stvarnoj one night stand verziji stvarno mi je nedokučivo i nepoznato.Nije isključeno da bi jedan istraživački pohod u tom smjeru otklonio mnoge nedoumice po tom pitanju no o tome trenutno nema mjesta u ovom postu.
Ustvari razlog pisanja ovog posta je sasvim drugačije prirode nego što na prvi pogled izgleda.Meni su se u protekla dva mjeseca odvrtjeli poprilični filmovi u glavi i iako ih je većina bila dobro poznata uhvatila sam neke sekvence koje su mi promicale tokom svih ovih godina i napokon sam ih mogla razumjeti.
Način na koji sam pokušavala voljeti sebe kroz njega ,bio je poražavajuće glup .Nisam bila svjesna u kakvom limbu igram sve dok nisam shvatila da kao osoba zapravo uopće više ne postojim.Mi smo osjetili onu opjevanu ljubav na prvi pogled,kismet,susret starih duša koja su se dogovorile još na onom svijetu za zajednički život.Osjetili smo sve ono o čemu pjevaju pjesnici kad se dotiču ljubavi ,a u proteklih par godina shvatili smo što znači bol i raspadanje.
Kad razmišljam o onim meni još uvijek čarobnim riječima, volim te, pokušavam proniknuti u njihovo pravo značenje. Na primjer ako se sjetim onih dugih noći u kojima sam plakala zbog nekih sada manje bitnih razloga,mirila se,opraštala i kretala ispočetka,jesam li u tim trenucima iskreno voljela ispunjena nekim strašnim strahom i očekivanjima ?
Ili recimo ovaj trenutak u kojem ne osjećam nikakav strah pa čak ni tugu dok je podnošljivost zajedničke blizine svedena na razumnu mjeru ljudskosti i razumijevanja,volim li sada iskreno i stvarno?Možda sam samo indiferentna pa ću se s vremenom pretvoriti u kučku s kojom je bolje ne imati posla.Postajem li mekša ili otvrdnjujem ?Da i što je s povjerenjem na kraju krajeva ,kojeg gotovo pa i nema?
Pokušavam biti iskrena sa sobom kad razmišljam o tim stvarima.Voljela bih se osloboditi svake drame kad obrađujem tu temu i onako istinski reći i glavi i razumu što zapravo osjećam i u kojem smjeru želim ići.Načitala sam se svakakvih knjiga o tome od jeftine psihologije do šamanskih uvida i slobodno i bez srama mogu zaključiti da nisam skužila ništa.Mene još uvijek proganja pitanje ispunjenog i sretnog odnosa sa drugim ljudskim bićem koji je sam sebi dovoljna zagonetka.
Ta riječ ljubav je poprilično potrošena riječ i odavno je izgubila svoje pravo značenje.Voljela bih upoznati to nedokučivo stanje svijesti u kojem mogu voljeti dušu čovjeka u kojoj zrcalim sebe.Osjetiti sreću zbog drugog bića samo zato jer ga nešto veseli i ujedno sve više udaljava od mene.Hoću li ikada imati snage ponuditi strahu nagodbu kojom ću napokon razotkriti svoje stvarne želje.Želim znati volim li još ili fejkam sebe u nekoj niskobuđetnoj drami u kojoj kao život piše čudne priče.Ne tražim iskrice zaljubljenih parova,ne čeznem jer je tijelo umorno i pomalo starim ,ne padam u zanos i ne očekujem gotovo ništa .
Pitam se gdje je to blaženstvo,paperjasti mirisni jastuk pun ljubavi u koji mogu spokojno utonuti mažena ,pažena i voljena od same sebe i od drugih ne tražeći ništa ,ne očekujući ništa,nemati ništa i istovremeno imati sve,cijeli svijet na dlanu beskrajnog univerzuma unutar mene ,u kojem caruješ Ti.
Post je objavljen 03.01.2013. u 08:08 sati.