Stigao je još jednom Božić. On nas svaki put, uporno posjećuje svojim rađanjem i dolaskom. Iako dolazi kao Kralj, ne dolazi kao zemaljski kraljevi, s njihovom svečanom svitom, uresima i bogatstvom. Njegova su svita, pastiri i mudraci, kasnije ribari i carinici, oni koji traže istinu. To su jednostavni ljudi. Stoga Isus dolazi u jednostavnosti. Jednostavnosti koja je ujedno i progonjenost. Božić se uvijek prikazuje u jaslicama gdje mu je toplo, gdje vlada nekakva seoska idila. Međutim, predočimo si kako je to izgledalo u stvarnosti. Nije bilo svratišta, Marija samo što ne rodi, na brzinu u štalu-špilju koja baš i ne miriše, bez babice... Ubrzo moraju bježati u drugu zemlju. Kakva je to strka bila! Ali, takvim dolaskom Isus mijenja kriterije. Progonjenost postaje blago. To će ista osoba reći i na Gori. Mi to nazivamo blaženstvima i njima smo se pripremali za ovu svetkovinu. Kada ih je sve izrekao, ujedinio ih je još jednim blaženstvom: „Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!“ Taj izričaj upućen je izravno slušateljima i odnosi se na njih. On povezuje svih osam blaženstva i ukazuje da je svaka ta situacija za svijet progon, a za nebo blago, tim veće ako je zbog Njega. Za svijet su takvi ljudi maleni, neznatni, ludi i zato Isus dolazi tako. Živi tako. Umire tako. Ali, tako ne završava.
Dakle, put nam je pokazao - biti malen, biti kao djeca, biti kao Dijete. Zato će jednom reći: „Pustite dječicu i ne priječite im k meni jer takvih je kraljevstvo nebesko!“