KAMENGRAD I ZUMBULI (6)
Nedjeljno je jutro. Po svome običaju Zumbilina i njena pratilja se spremaju krenuti na sajam. Vrijeme je oblačno s izgledom na skoru kišu. U planu oslobođavanja nije predviđena kiša . Kiša u normalnim uvjetima odgađa planirane akcije, no kiša ne zaustavlja kalendar, te pobuđuje tešku zabrinutost, jer odgađanja za akciju ne može biti. Kišni dan nije prikladan za šetnju sajmištem, pa nervoza,nedoumica i malodušnost, a što se nesmije očitovati niti dati naslutiti je teško zatonljiva. Ipak kišica, tek kao da samo nebo nježno suzi biti će prednost, jer svi pa i čuvari i stražari se zadržavaju u zakloništima ne očekujući baš nikakovo iznenađenje, pogotovo što se zna da je i zapovjednikovo oko daleko.
No ipak slaba jesenska kiša nije zapreka da se ide na sajam, tim više što je Zula obznanila svojoj pratilji da će kupiti slatkoga vina za malo slobodniju večeru kad je gos-podar daleko, te se pratilja rado složi s izlaskom, čak hrabreći Zulu za izlazak.
Na sajmištu je ovaj put samo najoprezniji 'nemušti' govor omogučio da se Zumbulina i Gvozica sporazumiju.. Gvozica obznani da zbog lošeg vremena nije bila u mogućnosti pronaći pravo cvijeće za 'hanumu' (kako je nazivala Zu) , ali da će drugi tjedan sigurno imati, jer njene ruže upravo cvatu kao da čekaju da ih hanuma vidi (što je bila šifrirana obavijest da spasioci bez obzira na vrijeme čekaju kako je planirano )
Po povratku sa sajmišta dan prođe svojom kolotečinom, a večera bude malo slobodnija uz slatko vino. No Zula se potuži da ju boli glava i zamoli da joj kuharica skuha dobroga jakoga čaja za spavanje i još neka joj nitko ne lupa na vratima, ako bude dulje spavala.Pratilja i kuharica neka popiju sve vino,da ne bude u kući vinskih tragova kad se gospodar vrati.
Međutim Zumbilina se spremala za riskantni izlazak. Već ranije je pronašla nekakove muške rite, a kako je sajmeni dan, to je moguće da se na putu nađe i poneki neznanac, pa ne će njezina 'muška' pojava biti sumnjiva. Uzela je neku bezvrijednu sitnicu za pod-sjetnik na provedeno vrijeme u taoškom zarobljeništvu.
Njena pratilica-čuvarica je dva puta kucala na njenim vratima pitajući da li što treba. Prvi put ju je otpravila da je sve dobro,no da ju još boli glava, pa upravo pije baš dobar čaj što joj ga je kuharica skuhala, a drugi put se nije odazvala, te čuvarica pomisli da dobro spava od jakoga čaja..
Međutim iza pola noći se nečujno iskrade iz potpuno tihe,mirne zaspale kuće.. Kako je znala gdje je kljuć od avlije to nije bilo problema da izađe prethodno zaključavši vrata svoje sobe i ponesavši kljuć .
Oprezno proviri na cestu, bijaše prazna ,no tek što napusti avliju vidje iz sokaka izaći pogrbljenog beskućnika, te ju potresu trnci ,natrag nemože , te požali što nema nikakovo oružje. A grbavac se bliži i podiže- uspravlja, te ona velikim očima u strahu stane skamenjena , paralizirana ne mogavši ni vrisnuti niti se braniti , kad ju primi čvrsto za podlakticu uspravljeni grbavac, njen rođeni brat i povuće u sokak. „ Zili draga ! Zili seko“ ( dječji nadimak, koji joj još u kolijevci dade brat i tako ju uvijek zvaše),
.„Nije vrijeme za nježnosti. . Požurimo“ U mraku sokaka čekali su spremni konji ovijenih kopita , te svi sretni bez tragova odjahaše put granice, zadnjeg ispita uspješnosti podhvata oslobađanja zarobljenice taoca mira na labavoj granici.
Usred noći put bijaše pust, a ako ih je tko zapazio, pomislio je da su kakovi trgovci ili kupci zaostali nakon sajmene trgovine.
Na granici ih je čekao Cvetinko, koji je prijelaz osigurao bez problema. On je, naime još prije polnoći bio sa svojima pouzdanicima sakriven u žbunju i grmlju,ćekao da se promijeni graničar, a kako je bilo vrijeme primirja to je na tom nevažnom dijelu granice bio po jedan.,koji bude spretno i odlučno zaskočen, svladan ,uz riječi : „ Budi pametan, pa ćeš ostati živ. Vezati ću Te , da nam ne smetaš dok mi ne obavimo ono što moramo, Budi pametan. Miruj!“
„ gospodin, nemoj, nemoj .imam žena, djeca..“ vapio je preplašeni stražar
„ Budi tih i pametan, zato što imaš ženu i djecu “
“ Sad su Cvetinko i njegovi drugovi bili gospodari ovoga djelića granice Cvjetinko rasporedi suborce za osiguranje, za slučaj da iskrsne kakova nepredviđena situacija. Doista naiđoše četvorica, ali se ispostavi da su to zaostali kupci i ovi budu začuđeni što ih straža pušta bez pregleda i zadržavanja.
Tek ovi otiđoše, a evo naših osloboditelja.i oslobođenice. Nije vrijeme za iskazivanje bilo kakovih emocija, pa svi što prije napuste ovo opasno mjesto, jer se približavalo vrijeme izmjene straže.
Ne odjahavši još daleko put Koprivnice zaustavi se Lubašj i kaže Cvjetinkiu: ;''ostavili smo na granici vezanoga graničara, a upravo dolazi mu smjena. Ne ćemo biti daleko ,a cijeli kraj će biti uzbunjen, s jasnim smjerokazom, za potjeru i osvetu. . Vratit ću se i razvezati graničara''
''Razumijem. Pametno. Idi, požuri ,stići ćeš nas''
Lubaš našavši na smrt uplašenoga graničara vapećega milost, milost
Reče :'' Evo odvezati ću Te. Nama Tvoj život ne treba,Tvoj život sada ovisi samo o tvojima. Budeš li što pričao, što Ti se dogodilo, u b i t i će Te tvoji - nisi bio dobar stražar.. Budeš li šutio, ništa za vrijeme straže vidio, ostati ćeš živ. Znaj tvoj život ovisi samo o tebi, tvojoj šutnji i neznanju tvojih .Momče pamet u glavu radi žene i djece !''
Tako je cijela akcija završila bez žrtava u najvećoj tajnosti, a tajna je morala i ostati iz obostranog interesa.
Neprijateljska strana potpuno zbunjena nerazjašnjivim nestankom taoca, nakon temeljite istrage nitko nije pronašao nikakav trag koji bi usmjerio istragu u pravom smjeru: graničar je šutio, tim lakše što nije bio jedini te noći na granici.
Vrata sobe su bila zaključana i nikakovo nasilje vidljivo ( vrata je morao kovač otvoriti), a kljuća nije bilo. Pratilja se bojala reči da je pila slatko vino. Kuharica se zaklinjala da je skuhala i dala taokinji Zuli jaki čaj za spavanje i ova je bila u sobi kad su ju zvali i rekla da upravo pije čaj.
Avlija nije bila silom otvarana . Sve u svemu nikakav trag ,pa je konačno tajna potraga bila usmjerena na osmanlijsku stranu, tajno sumnjajući čak na vezira, a sve da hrvatska strana ne sazna da taoca tamo više nema..
Hrvatska pak strana je šutila da ne usmjeri bijes na sebe, već je zapovjednik čak obziron na to što je bila u pripremi i tako općevojna akcija za oslobađanje okupiranog područja tražio da bude oslobođen taoc , koji je i tako samo usko lokalno važan.
No najznačajnije je bilo što je baš započeta velika opća vojna djelatnost oslobođavanja prije okupiranih dijelova domovine. Akcija općeg vojnog značenja u kojoj je poražena osmanlijska nadmoć, te je okupator protjeran više stotina kolometara daleko na istok. Oslobođeni su veliki dijelovi Podravine i Slavonije, te je novim mirovnim ugovorom bivša granica pomaknuta daleko (više od mjesec dana pješačkog hoda) od koprivničkog naselja, čime je tu pogranična neprijateljska opasnost uklonjena, a nekadašnji kamengradski slučaj, kao samo lokalno značajan, sada u novim uvjetima bio beznačajno zanemariv, osim u sjećanju samo najbližih. Svi vinovnici vojno-obrambenog karaktera se prilagođuju mirnodopskoj situaciji, jer oslobođeni dio domovine ima gospodarskih, obnoviteljskih, upravnih prvenstvenih problema.. . .
Je li osmanlijska strana kada pokušala riješiti zagonetku nestale 'taokinje Zule' iz tadašnjeg njihovog taborišta, nije Zumbilina – ni osloboditelji- nikada saznala, a niti pitala. . Nije bilo više za nikoga značajno, osim za same učesnike, njihovo sjećanje i prepričavanje – pa i za ovu našu pričicu .
Nnastavak slijedi
Post je objavljen 25.12.2012. u 14:50 sati.